Nedavna istraživanja sugeriraju da hemikalije korištene u proizvodnji plastike mogu utjecati na ljudsko ponašanje, počevši od najranijih faza života. Iako je studija provedena na glodarima, rezultati ukazuju na moguće efekte na ljude, što postavlja pitanja o sigurnosti uobičajenih plastičnih materijala koje svakodnevno koristimo.
Rani kontakt s hemikalijama i njihov utjecaj na ponašanje
Studija se fokusira na utjecaj izloženosti di-(2-etilheksil) ftalatu (DEHP), hemikaliji koja se koristi za omekšavanje plastike. Ova supstanca se nalazi u mnogim proizvodima poput medicinskih uređaja, igračaka i zavjesa. Pažnja je usmjerena na utjecaj ove supstance na ponašanja povezana s anksioznošću kod odraslih muških miševa nakon izloženosti u ranim fazama života.
Istraživači na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Buenos Airesu proveli su ovu studiju, gdje su trudnim ženkama miševa davane dnevne doze DEHP-a tokom trudnoće i dojenja. Kada su mužjaci dostigli zrelost, njihovo ponašanje je procijenjeno korištenjem povišene labirintne platforme, alata koji mjeri nivoe anksioznosti na osnovu izbjegavanja otvorenih i povišenih prostora.
Veza između DEHP-a i anksioznosti
Rezultati su pokazali da su miševi izloženi samo DEHP-u pokazali jasne znakove povećane anksioznosti, provodeći manje vremena istražujući otvorene krakove labirinta, preferirajući ostanak u zatvorenim krakovima, te pokazujući povećano ponašanje zamrzavanja.
Ovi rezultati izazivaju zabrinutost u vezi s utjecajem hemikalija korištenih u plastičnoj industriji na mentalno zdravlje, posebno jer ove supstance mogu interagirati s nervnim i hormonskim sistemima tijela, što dovodi do trajnih promjena u ponašanju.
Mogućnost preokretanja efekata pomoću GABA-e i testosterona
Studija je pokazala da se negativni efekti rane izloženosti DEHP-u mogu preokrenuti korištenjem molekula koje aktiviraju inhibitorni neurotransmiter gama-aminobuternu kiselinu (GABA) ili injekcijama testosterona. Dio miševa je primio supstance koje stimuliraju GABA-u prije testiranja, dok je drugi dio tretiran testosteronom prije testiranja.
Miševi koji su primili ove tretmane pokazali su ponašanja suprotna onima izloženim samo DEHP-u, što sugerira mogućnost korištenja ovakvih tretmana za ublažavanje efekata hemikalija iz plastike na ponašanje u ranim fazama života.
Zaključak
Ova studija otkriva da hemikalije korištene u plastici mogu utjecati na ljudsko ponašanje od najranijih faza života, te da se ti efekti mogu tretirati na određene načine. Trebamo pažljivo razmotriti upotrebu plastike u našim svakodnevnim životima i tražiti sigurnije alternative, posebno u proizvodima koji mogu utjecati na djecu i trudnice. Ova studija također otvara prostor za dalja istraživanja kako bi se razumjelo kako hemikalije utječu na mentalno i fizičko zdravlje na duže staze.