Golubovi se slobodno kreću gradovima, prilagođavajući se njihovim stalno promjenjivim okruženjima. Međutim, promjene ne staju samo na njihovim staništima, već se proširuju i na ponašanje samih ptica. Nedavna studija otkriva da golubovi biraju živjeti u stanju nestabilnosti u svojim odlukama, što odražava sklonost ka životu “na ivici haosa”. Ove ptice, koje su model u proučavanju učenja i ponašanja, osvjetljavaju staro pravilo o tome kako živa bića, uključujući ljude, uče.
Pravilo efekta: između stabilnosti i raznolikosti
Od kada ga je predložio Edward Thorndike 1898. godine, pravilo efekta postalo je osnovni princip u psihologiji. Ovo pravilo kaže da bića ponavljaju ponašanja koja vode do nagrada. Ali osim povećanja učestalosti ponašanja, pretpostavlja se da nagrade smanjuju raznolikost u načinu na koji se ta ponašanja izvode tokom vremena.
Iako su naučnici proveli brojne testove kako bi potvrdili uticaj nagrada na učestalost ponašanja, njihov uticaj na stabilnost nije dobio istu pažnju. Tu dolaze golubovi na Univerzitetu Iowa, koji su bili u centru proučavanja učenja više od pedeset godina, gdje su naučnici odlučili testirati uticaj nagrada na raznolikost ponašanja.
Eksperiment sa šarenim dugmićima
Istraživači su testirali uticaj nagrada na golubove kroz postavljanje serije od pet šarenih dugmića. Golubovima je bilo dozvoljeno da kljucaju bilo koje dugme bilo kojim redoslijedom, ali pod uslovom da kljucaju pet puta kako bi dobili nagradu. Prema prethodnim teorijama, naučnici su očekivali da će golubovi slijediti stabilan obrazac kljucanja kako bi dobili nagradu. Međutim, rezultati su bili suprotni očekivanjima, jer su golubovi nastavili varirati u obrascima kljucanja.
Dr. Edward Wasserman, jedan od istraživača, izjavio je da se čini da su golubovi otporni na pridržavanje stabilnog obrasca, što može odražavati evolutivnu prednost koja pomaže ovim pticama da se prilagode promjenjivim izazovima u svojoj okolini.
Raznolikost kao evolutivna prednost
Istraživači smatraju da sklonost golubova ka raznolikosti može imati evolutivne prednosti, jer može pomoći bićima da se prilagode novim izazovima. Ovo otkriće otvara vrata za proučavanje da li je ova pojava uobičajena među drugim vrstama životinja i kako mozak može donositi odluke o ponašanju tokom procesa učenja.
Prema profesoru Aaronu Blaisdellu sa Univerziteta Kalifornija, koji nije učestvovao u studiji, rezultati nisu bili potpuno iznenađujući, ali postavljaju mnoga pitanja o neurološkim mehanizmima koje bi naučnici mogli istražiti u budućnosti.
Zaključak
Proučavanje ponašanja golubova u donošenju odluka predstavlja polaznu tačku za dublje razumijevanje kako živa bića upravljaju svojim promjenjivim okruženjima. Dok golubovi ostaju vjerni raznolikosti, to postavlja pitanja o funkcionisanju mozga i njegovoj sposobnosti učenja u nestabilnim uslovima. Jasno je da golubovi nude jedinstven model za proučavanje kako nagrade utiču na ponašanja, što može imati široke implikacije za razumijevanje učenja kod drugih živih bića.