Jednostavno rečeno
Sovjetska letjelica Zond 8 obišla je Mjesec bez astronauta i vratila se na Zemlju 1970. godine. Trebala je pokazati može li letjelica sigurno proći oko Mjeseca i vratiti se, kao priprema za budući let s ljudskom posadom. Na putu nazad pojavili su se kvarovi, ali letjelica je ipak pronađena i izvučena iz mora.
Od istraživanja planeta do puta oko Mjeseca
U oktobru 1970. Sovjetski Savez poslao je letjelicu Zond 8 na put oko Mjeseca i nazad na Zemlju. U njoj nije bilo astronauta. Let je bio proba letjelice koja je jednog dana trebala povesti sovjetskog astronauta oko Mjeseca. Zond 8 se vratila uprkos kvaru u sistemu za usmjeravanje, a njena posljednja misija postala je važna etapa sovjetskog lunarnog programa.
U jesen 1970. Zond 8 krenula je iz Sovjetskog Saveza na put kojem cilj nije bio slijetanje na Mjesec, nego obilazak Mjeseca i povratak na Zemlju. Na prvi pogled činilo se da je riječ o još jednom automatskom letu, ali misija je imala veći cilj: provjeriti letjelicu zamišljenu za put sovjetskih astronauta oko Mjeseca. U njoj nije sjedio niko, ali njen uspjeh bio je važan za planirani let s ljudskom posadom.
Zond 8 lansirana je 20. oktobra 1970, a vratila se otprilike sedam dana kasnije, 27. oktobra, u vode Indijskog okeana. Tokom leta snimila je Zemlju i Mjesec, a na najbližoj tački prošla je na 1.120 kilometara od Mjesečeve površine. Povratak, međutim, nije tekao sasvim po planu: pokvario se senzor za Sunce, koji je pomagao u određivanju položaja letjelice, a pojavio se i problem u sistemu za usmjeravanje. Ipak, Zond 8 stigla je na Zemlju i izvučena je iz mora.
Od istraživanja planeta do puta oko Mjeseca
Naziv Zond nije bio vezan samo za jednu vrstu putovanja. Prve tri misije u okviru programa bile su usmjerene na istraživanje planeta Venere i Marsa, a zatim su se neke od narednih misija okrenule Mjesecu. Mjesečeve letjelice iz programa Zond obilazile su ga, pa nastavljale put nazad na Zemlju. Takva putanja omogućavala je inženjerima da isprobaju let daleko izvan Zemljine orbite, bez izlaganja astronauta riziku.
Ove probe bile su posebno važne jer je Moskva nastojala poslati kosmonauta, odnosno sovjetskog astronauta, na put oko Mjeseca. Zond 8 nije bila samo letjelica za automatsko naučno istraživanje: bila je povezana s projektom letjelice L1, koja je trebalo da bude osnova za misiju s ljudskom posadom oko Mjeseca. Zato se njen let mogao smatrati praktičnom provjerom više dijelova putovanja koje bi letjelica s posadom morala obaviti, od napuštanja Zemljine blizine do prolaska pored Mjeseca i povratka.
Ovaj cilj ipak nikada nije ostvaren. Sovjetski program nije poslao posadu na Mjesec, a letovi bez posade služili su za provjeru sistema prije mogućeg putovanja ljudi. Velike ambicije naišle su na tehničke izazove, ali i na činjenicu da su Sjedinjene Američke Države već prve spustile astronaute na Mjesečevu površinu. Zond 8 tako ima dvostruko značenje: bila je uspješna proba povratka, ali i svjedočanstvo o planu za let s ljudskom posadom koji nije ostvaren.
Svemirska trka čiji se ishod promijenio
Kada je Zond 8 napustila Zemlju u oktobru 1970, takmičenje za prvi let čovjeka na Mjesec više nije bilo otvoreno kao u prvim godinama svemirske trke. Astronauti misije Apollo 11 kročili su na Mjesec u julu 1969, a u novembru iste godine uslijedila je misija Apollo 12. U aprilu 1970. misiju Apollo 13 zadesila je kriza u svemiru, koja se završila povratkom posade na Zemlju. Njeno spašavanje postalo je važan događaj u historiji letova s ljudskom posadom.
To ne znači da je misija Zond 8 izgubila smisao: njen cilj nije bio spuštanje posade na Mjesečevu površinu. Letjelica je provjeravala putanju koja je vodila oko Mjeseca i nazad, a mogla je poslužiti planu da sovjetski astronaut obiđe Mjesec. Ipak, velika je razlika između automatskog leta i leta s ljudskom posadom. Letjelica koja prevozi ljude mora imati pouzdane sisteme, jer svaki kvar u usmjeravanju ili povratku može ugroziti posadu. Zato je svaka proba bez posade imala praktičnu vrijednost, čak i nakon što su Sjedinjene Američke Države osigurale prvenstvo u slijetanju na Mjesec.
Historija misije Zond 8 pokazuje i da svemirska trka nije bila samo nadmetanje za simboličnu fotografiju ili trenutak prvog dolaska. Da bi se napravila letjelica sposobna da stigne do Mjeseca i vrati se, trebalo je ispitati cijelu putanju, uključujući prilazak Mjesecu, kontrolu položaja letjelice i povratak na Zemlju. Dostupni izvori u ovom prikazu ne opisuju rad svakog sistema zasebno niti iznose detaljne inženjerske rezultate svih proba. Jasno je, međutim, da je misija bila dio programa za let s ljudskom posadom i da se letjelica vratila uprkos kvaru na posljednjem dijelu puta.
Fotografije s puta i novi pogled na Zemlju
Zond 8 nije imala posadu, ali se nije vratila bez upečatljivih snimaka. Njene kamere zabilježile su Zemlju i Mjesec, a među fotografijama je i prizor Zemlje iznad Mjesečevog horizonta, snimljen 24. oktobra 1970. Takav pogled prikazuje našu planetu u neobičnom okviru: kao sjajan disk koji se uzdiže iznad površine drugog svijeta, umjesto kao prizor na koji smo navikli gledajući sa Zemlje.
Taj prizor podsjetio je na fotografije izlaska Zemlje koje su postale poznate nakon misije Apollo 8 iz 1968. godine. To ne znači da su dvije misije bile iste: razlikovali su se i letjelice, i putovanja, i ciljevi. Ipak, primjer pokazuje kako let oko Mjeseca može ljudima pružiti nov pogled na Zemlju i pretvoriti probni let u vrijedan historijski fotografski zapis. Na slici nije samo Mjesec; dio prizora koji letjelica vidi izdaleka postaje i sama Zemlja.
Fotografije su posebno značajne jer pokazuju da je Zond 8 završila obilazak Mjeseca prije nego što se pojavio problem na povratku. Iako se o misiji često govori zbog kvara koji je uslijedio, letjelica je na najbližoj tački bila 1.120 kilometara od Mjesečeve površine i snimila je Zemlju i Mjesec. Misija je tako spojila probu putanje, povratak na Zemlju i bilježenje prizora iz blizine Mjeseca, koje je zabilježila letjelica bez posade.
Kvar koji je promijenio put kući
Kraj leta nije prošao sasvim mirno. Na putu nazad pokvario se senzor za Sunce, koji je služio za određivanje položaja letjelice. Ako letjelica ne može pouzdano utvrditi u kojem je položaju, teško je održati pravilan smjer tokom narednih faza leta. Kod Zonda 8 kvar je bio povezan s kraćom i strmijom putanjom pri ulasku u atmosferu, a pojavio se i problem sa sistemom za usmjeravanje. Ti problemi nisu spriječili povratak, ali su doveli do toga da se završni dio leta razlikovao od planiranog.
Povratak na Zemlju bio je osjetljiva faza ovakve misije. Nije bilo dovoljno da letjelica obiđe Mjesec; trebalo je da završi put u području do kojeg se može doći i u kojem se može pronaći i izvući. Zond 8 se 27. oktobra 1970, nakon polijetanja 20. oktobra, spustila u Indijski okean, otprilike sedam dana kasnije. Dočekao ju je brod koji ju je izvukao iz mora. Let je tako završen bez posade, ali uz uspješno pronalaženje letjelice poslije cijelog puta oko Mjeseca.
Opis misije kao uspješne ne treba shvatiti kao tvrdnju da je sve prošlo po planu. Kvar senzora za Sunce, izmijenjena putanja povratka i problem sa sistemom za usmjeravanje pokazuju da je letjelica naišla na stvarne teškoće. Uspjeh se u ovom slučaju sastoji u tome što se vratila neoštećena i što ju je bilo moguće izvući, uprkos problemima. To je važno pri procjeni svemirskih proba: misija može istovremeno otkriti slabosti i pokazati da letjelica može savladati ključne dijelove putovanja.
Posljednji let programa Zond
Zond 8 bila je posljednja misija programa Zond i time je označila kraj niza proba. Neke su bile povezane s istraživanjem planeta, dok je nekoliko kasnijih letova bilo posvećeno putanjama oko Mjeseca i povratku na Zemlju. Završetak programa nije značio da je Sovjetski Savez prestao istraživati svemir. Sovjetski Savez je kasnije nastavio razvijati svemirske stanice iz serije Salyut, a taj se razvoj na kraju nastavio dugovječnom stanicom Mir.
Zond 8 ipak je ostala posebno povezana s pokušajem slanja ljudske posade na Mjesec. Zamisao je bila da letjelica bez posade krene sa Zemlje, uputi se prema Mjesecu, prođe blizu njega i vrati se. Najbliža udaljenost od 1.120 kilometara bila je dio probe prolaska pored Mjeseca, a ne pokušaj slijetanja na njegovu površinu. Ta je razlika važna: misija nije uključivala slijetanje na Mjesec niti je prevozila astronaute, već je obišla Mjesec i vratila se.
Iako plan leta s ljudskom posadom nije ostvaren, misija nije bila bez posljedica. Omogućila je stvarnu provjeru putanje oko Mjeseca, vratila snimke Zemlje i Mjeseca, a istovremeno pokazala kako kvar u sistemu za određivanje položaja može promijeniti proračune povratka. Spoj uspjeha i ograničenja čini ovu misiju više od posljednje stavke na spisku lansiranja. Ona je sažeta slika velikih svemirskih ambicija, ali i tehničkih prepreka koje mogu spriječiti da letjelica pređe put od probe do prevoza ljudi.
Zaključak
Zond 8 lansirana je 20. oktobra 1970. kao posljednja misija programa Zond i dio niza proba koje su podržavale sovjetski plan za let s ljudskom posadom oko Mjeseca u letjelici L1. Obišla je Mjesec, približila mu se na 1.120 kilometara i snimila Zemlju i Mjesec, uključujući prizor Zemlje iznad Mjesečevog horizonta 24. oktobra. Na povratku se pokvario senzor za Sunce i pojavio se problem sa sistemom za usmjeravanje, pa se putanja promijenila. Ipak, letjelica je 27. oktobra stigla do Indijskog okeana i izvučena je iz mora. Zond 8 nije prevozila astronaute i nije dovela do sovjetskog leta s posadom oko Mjeseca, ali je pokazala da su obilazak Mjeseca i povratak mogući. Istovremeno je podsjetila da uspješna proba ne znači da nema rizika ni kvarova.