Jednostavno rečeno
Kompanije koje razvijaju lijekove ponovo privlače ulagače, a njihove dionice i broj novih izlazaka na berzu rastu. Ipak, novac uglavnom dobijaju one koje su već blizu ispitivanja lijekova na ljudima. Za ranije projekte finansiranje je i dalje teško, pa oporavak ne znači da su rizici nestali.
Vidljiv oporavak dionica i javnih ponuda
Nakon nekoliko teških godina, dionice biotehnoloških kompanija ponovo su dobile dio nekadašnjeg sjaja tokom 2026. godine. Uz njihov rast povećao se broj kompanija koje su izašle na berzu, kao i broj nekih oblika finansiranja. Ipak, tržište ne raste pravolinijski: promjene kamatnih stopa, nejednake mogućnosti prikupljanja kapitala i veće interesovanje za lijekove koji su bliže kliničkim ispitivanjima pokazuju da dobit od oporavka ne stiže do svih podjednako. Izvještaj o tržišnim uslovima za treći kvartal, koji je pripremila investicijska banka, opisuje sektor koji se oporavlja, ali još nije prevazišao svoje slabosti.
Jedan od najuočljivijih znakova promjene zabilježen je kod fondova kojima se trguje na berzi i koji prate biotehnološke kompanije. iShares Biotechnology ETF, najveći fond u toj grupi prema vrijednosti imovine, porastao je 34% tokom 12 mjeseci zaključno s petkom navedenim u izvještaju. Njegova cijena povećala se sa 154.58 dolara na 207.74 dolara, a imovina fonda iznosi oko 11 milijardi dolara. SPDR S&P Biotech ETF kompanije State Street, drugi najveći fond u toj kategoriji, skočio je 39%: sa 107.56 dolara na 149.54 dolara. Njegova imovina iznosi približno 10.6 milijardi dolara.
Kretanje cijena fondova samo po sebi ne govori je li svaka pojedinačna kompanija zdrava niti hoće li neki lijek uspjeti. Ipak, ono pokazuje da se nakon teškog perioda koji je uslijedio poslije procvata tokom pandemije u sektor vraća dio interesa ulagača. Promjena se vidi i na tržištu inicijalnih javnih ponuda dionica. Tokom 2026. zabilježeno je 27 javnih ponuda, kojima su kompanije prikupile 7.776 milijardi dolara. To je 573% više nego tokom 2025. godine, kada je sektor imao 11 ponuda ukupne vrijednosti 1.155 milijardi dolara.
Posebno je upadljiv bio treći kvartal: devet biotehnoloških kompanija ponudilo je dionice i prikupilo ukupno 2.4 milijarde dolara. Prema podacima iz izvještaja, riječ je o najvećem broju javnih ponuda u sektoru tokom jednog kvartala u posljednjih pet godina. Ipak, povratak javnih ponuda ne znači da su vrata berze širom otvorena za svaku kompaniju. Ulagači traže uvjerljivije dokaze da lijek ima dobre izglede, pa je kompanijama s projektima koji su još u fazi otkrivanja lijeka teže privući ulagače.
Kapital se usmjerava prema lijekovima bližim pacijentima
Poslovi privatnog ulaganja pokazuju da je faza razvoja lijeka postala presudan faktor za finansiranje kompanije. U Sjevernoj Americi je tokom trećeg kvartala zabilježeno 46 poslova finansiranja rizičnim kapitalom, naspram 55 u drugom kvartalu 2026. i 38 u trećem kvartalu 2025. godine. Iako je broj poslova bio manji nego u prethodnom kvartalu, njihova prosječna vrijednost porasla je na 96 miliona dolara, sa 83 miliona dolara u drugom kvartalu i 75 miliona dolara u trećem kvartalu prethodne godine. Veliki dio aktivnosti odnosio se na finansiranje serije B. Drugim riječima, kompanije koje su uspjele privući kapital uglavnom su dobijale veće iznose i bile dalje od početne faze razvoja.
Jeff Merson, izvršni direktor i suosnivač kompanije koja je pripremila izvještaj, kao i izvršni direktor i suosnivač investicijske kompanije Banyan Bio Innovations, pokrenute u maju, upozorava da podjela kompanija prema krugu finansiranja može prikriti važniju razliku: dokle je stigao razvoj terapije. Banyan, naprimjer, osniva nove kompanije oko terapija koje su već došle do druge faze ispitivanja. Te kompanije mogu početi prikupljati kapital kroz seriju A. Zato sam naziv kruga finansiranja ne pokazuje je li kompanija na početku ili je daleko odmakla. Važnije je ima li kandidata za lijek spremnog za daljnji razvoj ili kliničke podatke koje ulagači mogu procijeniti.
Kompanije koje još otkrivaju lijek ili ga ispituju prije početka testiranja na ljudima suočavaju se s mnogo težim prikupljanjem sredstava. Merson smatra da je to promjena u odnosu na 2020. i 2021. godinu, kada je vladalo veliko interesovanje za obećavajuće naučne platforme i nova istraživačka područja, čak i ako kompanija još nije imala jasno određen lijek za kliničku primjenu. Danas ulagači uglavnom žele vidjeti konkretan napredak u razvoju lijeka. Često im je draže da kompanija već ima dovršenog kandidata za lijek ili da je stigla do faze neposredno prije podnošenja zahtjeva za početak ispitivanja na ljudima.
Zbog toga se osnivaju nove kompanije oko terapija koje su prvobitno razvijene negdje drugo, a zatim im se daju tim, stručnost i usmjereno finansiranje kako bi nastavile napredovati. Takve terapije mogu biti jeftinije za razvoj od pokretanja programa razvoja lijeka od samog početka, ali taj pristup ne uklanja potrebu za ispitivanjima i dokazima. Ako se projekat s univerziteta ili iz laboratorije prerano prenese u novu kompaniju, ona se može naći pred dugim periodom u kojem mora osiguravati novac prije nego što postane privlačna tržištu.
Licenciranje dobija na značaju kada je teže doći do novca
Uz javne ponude dionica i ulaganja rizičnog kapitala, ugovori o licenciranju i saradnji između farmaceutskih kompanija postali su važan način za pribavljanje novca ili pristup tržištima. Ipak, ukupna vrijednost tih ugovora tokom trećeg kvartala pala je na oko 48 milijardi dolara, raspoređenih u 41 posao. U drugom kvartalu iznosila je 71.5 milijardi dolara kroz 43 posla. Prosječna vrijednost jednog posla smanjila se sa 1.662 milijarde dolara na 1.171 milijardu dolara. To ne mora značiti da interesovanje za inovacije slabi. Izvještaj tu promjenu povezuje s većim fokusom na terapije koje su već u kliničkoj fazi, umjesto na neke ranije poslove čija se objavljena vrijednost zasniva na budućim isplatama i brojnim uslovima.
Kina ima značajnu ulogu na ovom tržištu. Kineske kompanije činile su 58% ukupne vrijednosti globalnih ugovora o licenciranju zabilježenih do kraja trećeg kvartala 2026, u poređenju sa 48% u istom periodu prethodne godine. Udio Sjedinjenih Američkih Država iznosio je 26%, a Evrope i Ujedinjenog Kraljevstva 8%. Merson dio razlike objašnjava time što neke kineske kompanije teže dolaze do finansiranja putem berze u Hong Kongu, koja im je prethodne godine bila važan put. Pravila i nadzor učinili su izlazak na berzu složenijim, a odobrenje za javnu ponudu zavisi i od odluka državnih organa.
Prema Mersonovoj procjeni, spajanja i preuzimanja činila su tek oko 1% vrijednosti kineskih poslova. Kada je teže ponuditi dionice javnosti ili prodati kompaniju, licenciranje prava na lijek ili tehnologiju drugoj kompaniji može postati praktičan način za pribavljanje kapitala, a ponekad i vraćanje dijela novca ulagačima. To objašnjava zašto su ugovori o licenciranju važniji kineskim kompanijama nego kompanijama u Sjedinjenim Američkim Državama. U SAD-u je u mnogim slučajevima uobičajeno preuzeti cijelu kompaniju kako bi se došlo do prava na lijek koji je već u kliničkoj fazi.
Objavljene iznose ipak treba tumačiti oprezno. Ukupna vrijednost nekih kineskih poslova može uključivati velike svote koje se ne isplaćuju unaprijed, nego zavise od ostvarenja budućih ciljeva koji možda nikada neće biti postignuti. Zato objavljeni iznos ne mora odgovarati novcu koji je kompanija dobila u trenutku potpisivanja ugovora. Merson ukazuje na razlike u načinu procjene vrijednosti tih poslova: u nekim kineskim ugovorima početna isplata čini manji dio objavljene vrijednosti, dok se veća važnost pridaje zbiru mogućih budućih isplata. Ulagači zato trebaju razlikovati novac koji je dostupan odmah od iznosa koji zavisi od kasnijih rezultata.
Preuzimanja i privatno finansiranje otkrivaju tržište s više puteva
Aktivnost nije bila ograničena na ugovore o licenciranju. Vrijednost spajanja i preuzimanja dostigla je 42.1 milijardu dolara kroz 30 poslova u trećem kvartalu, što je pad u odnosu na najviši nivo u posljednje tri godine, zabilježen u drugom kvartalu: tada je kroz 35 poslova ostvarena vrijednost od 80.7 milijardi dolara. Ipak, ukupna vrijednost poslova u prvih devet mjeseci 2026. dostigla je 173 milijarde dolara, čime je premašena ukupna vrijednost zabilježena tokom cijele 2025. godine. Prema podacima o kojima je govorio Merson, 91% vrijednosti poslova spajanja i preuzimanja odnosilo se na kompanije sa sjedištem u Sjedinjenim Američkim Državama.
Razlika u ovim brojkama između američkih i kineskih kompanija odražava različite načine finansiranja, a ne jednostavan sud o kvalitetu inovacija u bilo kojoj zemlji. U Sjedinjenim Američkim Državama velika farmaceutska kompanija može radije kupiti drugu kompaniju kako bi došla do lijeka u kliničkoj fazi ili prava na taj lijek. U Kini ugovori o licenciranju imaju veću težinu kada je manje mogućnosti za izlazak na berzu ili preuzimanje. Prekogranični poslovi saradnje, s druge strane, izloženi su regulatornim i geopolitičkim rizicima na obje strane, a njihovi uslovi mogu se promijeniti zbog odluka vlasti i pravila o prenosu tehnologije.
Jedan od drugih načina finansiranja je privatno ulaganje u kompanije koje su već na berzi, poznato po skraćenici PIPE. Vrijednost tih ulaganja u trećem kvartalu porasla je na 3.808 milijardi dolara kroz 14 poslova, u poređenju sa 603 miliona dolara u drugom kvartalu i 1.151 milijardom dolara u trećem kvartalu 2025. Dio tih poslova povezan je s obrnutim spajanjima, koja privatnim kompanijama omogućavaju ulazak na javno tržište spajanjem s kompanijom koja je već izlistana na berzi. Za završetak takvog postupka obično su potrebna i dodatna sredstva. Prema primjeru koji je naveo Merson, ako tržište zabilježi 20 uobičajenih javnih ponuda i 20 obrnutih spajanja, to bi značilo da bi 40 kompanija moglo postati javno. U brojnim slučajevima kompanijama koje na tržište ulaze spajanjem potrebno je PIPE finansiranje.
Kompanija se može odlučiti za takvo finansiranje kako bi osigurala iznos na koji može računati, čak i ako je on manji od onoga što bi možda prikupila naknadnom ponudom dodatnih dionica. Čekanje da se objave rezultati ispitivanja lijeka može povećati vrijednost kompanije ako tržište dobro reaguje na podatke. Međutim, negativna reakcija može srušiti cijenu dionica i onemogućiti prikupljanje novca. Zbog toga PIPE finansiranje može pomoći da se smanji neizvjesnost, naročito kada uprava ne može znati kako će ulagači prihvatiti nadolazeće rezultate.
Šta bi moglo zaustaviti oporavak?
Uprkos znakovima poboljšanja, dionice biotehnološkog sektora ne kreću se nezavisno od šire ekonomije. Merson nedavno slabljenje aktivnosti nekih specijaliziranih ulagača povezuje s rastom inflacije i prinosima na dugoročne državne obveznice. Kada poskupi zaduživanje, a ulaganja s manjim rizikom nude veći mogući prinos, teže je finansirati biotehnološke kompanije koje bi na prihod od lijeka mogle čekati godinama. Prema njegovim riječima, privremeni zastoj u javnim ponudama poklopio se i s promjenom okolnosti nakon izbijanja rata u Iranu. Tržište je zatim ponovo oživjelo tokom proljeća i ljeta, prije nego što je posljednjih sedmica ponovo usporilo.
Na odluke ulagača utiče i to koliko su jasna politička i regulatorna pravila. Merson smatra da bi izbori za Kongres na polovini predsjedničkog mandata mogli navesti neke učesnike na čekanje, dok ne postane jasnije kakav će biti politički odnos snaga. Zakon koji bi povećao efikasnost razvoja lijekova u Sjedinjenim Američkim Državama mogao bi pomoći sektoru. Ipak, ne očekuje nestanak konkurencije iz Kine niti smatra da se saradnja između dvije zemlje može u potpunosti odvojiti od regulatornih rizika. Ograničenja prenosa tehnologije ili zajedničkog korištenja terapija mogla bi doći s obje strane i dodati još jedan izvor neizvjesnosti.
Umjetna inteligencija sve više pomaže u otkrivanju lijekova, ali ne može skratiti cijeli put do terapije. Algoritmi mogu predlagati hemijske spojeve ili unaprijediti rane faze istraživanja, ali lijek i dalje mora proći ispitivanja na ljudima. Istraživači moraju čekati da vide kako se bolest razvija i kakvi su rezultati. Merson procjenjuje da se danas više od polovine lijekova otkriva uz pomoć umjetne inteligencije, ali ističe da se 99.5% troškova razvoja lijeka potroši nakon što je terapijski kandidat već izabran. To objašnjava zašto samo posjedovanje naprednog alata nije dovoljno da bi farmaceutska kompanija bila uspješna ili visoko vrednovana na berzi.
Finansiranje novih kompanija izvan fondova rizičnog kapitala i dalje je teško. Neki timovi mogu se obratiti porodičnim investicijskim uredima ili organizacijama koje podržavaju istraživanje određene bolesti. Univerziteti mogu ulagati i u kompanije koje su iz njih nastale kako bi im pomogli da dostignu viši stepen razvoja. Međutim, nijedna od tih mogućnosti ne garantuje novac: i privatne organizacije često traže jasne dokaze da projekat može uspjeti, a porodice spremne na ulaganje teško je pronaći ako nemaju neposrednu vezu s bolešću. Među terapijskim oblastima, onkologija i imunologija ostaju u središtu velikog interesovanja, a i istraživanja bolesti centralnog nervnog sistema imaju prihvatljive izglede. Nasuprot tome, Merson primjećuje da rijetke bolesti danas ne privlače jednaku pažnju kao ranije, iako i na manjim tržištima mogu postojati vrijedne mogućnosti za razvoj terapija.
Zaključak
Podaci za 2026. pokazuju da se dio povjerenja vratio u biotehnološki sektor: vodeći fondovi porasli su 34% i 39%, javne ponude prikupile su 7.776 milijardi dolara, PIPE finansiranje se proširilo, a vrijednost preuzimanja u prvih devet mjeseci nadmašila je ukupan iznos za cijelu 2025. godinu. Ipak, to ne znači da je oporavak zahvatio cijeli sektor. Kompanije u ranim fazama i dalje se bore za novac, a ulagači prednost daju projektima bližim kliničkim ispitivanjima. Kamatne stope, regulatorne odluke i konkurencija nastavit će uticati na tržište. Merson smatra da su izgledi sektora na srednji i duži rok i dalje dobri, ali će se taj optimizam opravdati samo ako kompanije ponude uvjerljive rezultate i ako kapital nastavi pristizati i nakon sadašnjeg talasa javnih ponuda.