Jednostavno rečeno
Na Noć vještica 2015. pored Zemlje je prošao asteroid koji je na snimcima izgledao poput ljudske lobanje. Bio je dovoljno daleko da ne predstavlja opasnost, a naučnici su njegov neobičan izgled otkrili tek dan prije prolaska. Ovaj događaj pokazuje zašto je važno na vrijeme uočiti svemirska tijela i pratiti njihovo kretanje.
Neobičan datum, ali sigurna udaljenost
Tokom Noći vještica 2015. činilo se kao da nebo nudi prizor baš za tu priliku: stjenovito tijelo prošlo je pored Zemlje, a radarski snimci njegove površine podsjetili su posmatrače na ljudsku lobanju. Asteroid nije bio na putanji koja bi vodila do sudara i nije bilo razloga za paniku. Ipak, činjenica da je otkriven relativno kratko prije prolaska, svega nekoliko sedmica ranije, pretvorila je njegovu priču u više od neobične slučajnosti u kalendaru.
31. oktobra 2015. asteroid službenog imena 2015 TB145 prošao je u blizini Zemlje. U trenutku najbližeg prilaska od naše planete dijelilo ga je oko 300 hiljada milja, odnosno približno 483 hiljade kilometara. To je oko 1,3 puta više od prosječne udaljenosti između Zemlje i Mjeseca. Prema mjerilima svemirskih udaljenosti, prolazak je bio blizak, ali asteroid nije predstavljao prijetnju Zemlji.
Važno je razlikovati izraz „blizu Zemlje“ od tvrdnje da će neko tijelo udariti u našu planetu. U ovom slučaju blizina opisuje položaj njegove putanje u odnosu na Zemljinu, a ne znači da je sudar neposredan. Najbliža tačka putanje asteroida 2015 TB145 bila je dalje od prosječne udaljenosti do Mjeseca, a posmatrana putanja nije ukazivala na opasnost za Zemlju.
Poklapanje s datumom donijelo je asteroidu upečatljiv nadimak. NASA ga je nazvala „Velika bundeva“, dok je u javnosti postao poznat kao „asteroid za Noć vještica“. Ti nazivi, međutim, ne mijenjaju njegovu prirodu: riječ je o asteroidu koji je prošao pored Zemlje. Oblik lobanje koji je privukao pažnju bio je vizuelni utisak koji su ostavile radarske slike njegove površine, a ne dokaz da je riječ o nekom nepoznatom tijelu namjerno oblikovanom poput ljudskog lika.
Tri sedmice od otkrića do prolaska
Kada je otkriven, astronomi još nisu znali kako 2015 TB145 izgleda. Uočili su ga oko tri sedmice prije njegovog približavanja, u opservatoriji Pan-STARRS na Havajima, nakon čega je dobio službeno ime pod kojim se vodi u evidenciji malih tijela. To je bilo dovoljno vremena da se prati njegova putanja i isplaniraju dodatna posmatranja, ali slučaj pokazuje i da otkriće nekog nebeskog tijela ne znači da odmah imamo jasnu sliku o njegovom izgledu.
Opservatorija koja na nebu uoči svjetlosnu tačku u pokretu može utvrditi da tijelo postoji i pratiti njegov položaj, ali za detalje o obliku potrebna je druga vrsta posmatranja. U ovom slučaju karakteristične pojedinosti po kojima je asteroid postao poznat vidjele su se tek kada je opservatorija Arecibo u Portoriku napravila njegove prve radarske snimke, dan prije Noći vještica. Tako je slika „lobanje“ postala jasna neposredno pred prolazak, a ne u trenutku prvog otkrića.
Redoslijed događaja pokazuje da se asteroidi otkrivaju i proučavaju postepeno: najprije se tijelo uoči, zatim se bilježi njegovo kretanje i sve preciznije određuje putanja, a potom se odgovarajućim instrumentima otkrivaju neka njegova svojstva. Jedna slika ili kratko posmatranje nisu dovoljni za potpun opis. Praćenje kroz vrijeme omogućava astronomima da utvrde smjer kretanja i procijene koliko će tijelo biti udaljeno kada se približi.
Kako je radar otkrio njegov oblik?
Snimci asteroida 2015 TB145 nastali su radarskim posmatranjem, a ne običnim fotografisanjem. Objavljeno je osam zasebnih radarskih snimaka napravljenih 31. oktobra 2015. Posmatranja su obavljena antenom DSS-14 u Goldstoneu u Kaliforniji, u saradnji s teleskopom Green Bank u Zapadnoj Virdžiniji.
Radarski snimci omogućili su astronomima da steknu predstavu o obliku tijela, što nije bilo moguće u trenutku njegovog prvog otkrića. Upravo je prelazak od daleke tačke na nebu do relativno jasnog prikaza stvorio iznenađenje: samo službeno ime ne govori mnogo, ali su slike mnoge navele da uoče oblik nalik lobanji. Ipak, poređenje ne treba miješati s preciznim oblikom ili poznatim prikazom nekog predmeta na Zemlji. Riječ je o opisu utiska koji su ostavili podaci radarskog posmatranja.
Ova priča pokazuje i da različite opservatorije imaju različite uloge. Pan-STARRS na Havajima pomogao je da se tijelo otkrije nekoliko sedmica ranije, dok su radarski instrumenti u Arecibu, Goldstoneu i Green Banku pružili dodatne pojedinosti o njegovom izgledu. Nisu sve opservatorije obavljale isti posao u istom trenutku; njihova posmatranja dopunila su se i omogućila bolje razumijevanje tijela koje je prolazilo blizu Zemlje.
Zašto je prolazak privukao pažnju stručnjaka?
Važnost asteroida nije bila u tome što se približio na opasnu udaljenost, nego u tome što je njegov prolazak praktično podsjetio na potrebu da se tijela blizu Zemlje prate i da je vrijeme otkrića važno. Što se tijelo ranije uoči i što se duže prati njegovo kretanje, astronomi imaju više vremena da prikupe podatke i unaprijede proračune njegove putanje. Ako se otkrije kasno, vremena za posmatranje ima manje, čak i kada nema nikakvih naznaka da bi moglo doći do sudara.
NASA je 2015. prolazak asteroida 2015 TB145 uporedila s očekivanim prolaskom drugog asteroida, 1999 AN10. Prema procjeni koju je tada objavila NASA-ina Laboratorija za mlazni pogon, tijelo je bilo široko oko 2600 stopa, odnosno približno 800 metara. Očekivalo se da će u augustu 2027. proći na udaljenosti približno jednakoj jednoj udaljenosti do Mjeseca, odnosno oko 238 hiljada milja od Zemlje. To je bilo poređenje zasnovano na tada dostupnim podacima o vremenu i udaljenosti, a ne objava da je prijetnja potvrđena.
Ovo poređenje pomaže da se razumije kako izraz „blizak prolazak“ može značiti različite stvari. Procjena zavisi od veličine tijela, udaljenosti na kojoj prolazi, vremena posmatranja i preciznosti podataka o njegovoj putanji. Asteroid 1999 AN10 spomenut je u kontekstu tada poznatih i očekivanih prolazaka velikih tijela, a ne zato što su on i 2015 TB145 imali sličan oblik ili putanju.
Praćenje tijela blizu Zemlje
NASA kroz program za posmatranje tijela blizu Zemlje radi na pronalaženju i evidentiranju tih tijela te praćenju putanja nekih od njih. Ovi napori na pronalaženju i evidentiranju tijela ponekad se nazivaju „Spaceguard“. Osnovna ideja je da se postepeno stvara pregled tijela koja prolaze u blizini Zemlje i da se njihovo kretanje procjenjuje na osnovu posmatranja, umjesto da se svaki prolazak posmatra kao izdvojen događaj bez šireg konteksta.
Centar za male planete vodi katalog tijela blizu Zemlje, a podaci posmatranja koriste se za ažuriranje saznanja o njihovom položaju i putanjama. Postojanje kataloga ne znači da je poznato svako tijelo niti da je svaka putanja određena s jednakom sigurnošću, ali pokazuje koliko su važni sistematično bilježenje i praćenje. Ponovljena posmatranja omogućavaju poređenje zabilježenih položaja kroz vrijeme, čime se poboljšava razumijevanje smjera kretanja i predviđanje budućih položaja.
Prema informacijama koje je izvor naveo o programu, nije bilo poznatih pouzdano potvrđenih prijetnji od sudara. Ipak, to što u određenom trenutku nije poznata prijetnja ne znači da je mogućnost postojanja velikog asteroida isključena, pa se posmatranje i popisivanje nastavljaju. Važno je napraviti razliku: opću mogućnost ne treba pretvarati u uzbunu, ali ni odsustvo potvrđene opasnosti ne treba smatrati razlogom da se nebo prestane pratiti.
Povratak na velikoj udaljenosti 2018. godine
Asteroid 2015 TB145 ponovo je prošao u blizini Zemlje 11. novembra 2018, ali ovaj put nije se približio kao 2015. godine. Prošao je na udaljenosti od oko 24 miliona milja, odnosno približno 38 miliona kilometara. Prema NASA-inoj Laboratoriji za mlazni pogon, to je oko četvrtine udaljenosti između Zemlje i Sunca.
Povratak asteroida ne znači nužno da će se ponoviti bliski prolazak. Isto tijelo može se u nekom drugom trenutku naći u Zemljinoj blizini, ali udaljenost između njega i naše planete može biti sasvim drugačija. Prolazak 2018. bio je mnogo dalji od onog za Noć vještica, pa ta dva događaja treba posmatrati u odgovarajućem kontekstu: prvi je privukao pažnju zbog relativne blizine, datuma i izgleda, dok je drugi bio udaljen prolazak koji se po razmaku znatno razlikovao od prethodnog.
Zato svaki prolazak treba zabilježiti u širem nizu podataka, umjesto da se samo kaže kako se asteroid „vratio“. Udaljenost, datum i podaci prikupljeni u svakom pojedinačnom slučaju određuju koliko je događaj značajan. Razlika između oko 300 hiljada milja tokom prolaska 2015. i 24 miliona milja u 2018. jasno pokazuje da ta dva prolaska nisu bila jednako bliska.
Zašto je važno rano otkrivanje?
Priča o ovom asteroidu ne pokazuje da je Zemlja bila u opasnosti, nego objašnjava jedan dio izazova u praćenju svemirskih tijela. Tijelo se može otkriti nekoliko sedmica prije prolaska, kao što se desilo u ovom slučaju, a zatim se o njemu mogu prikupiti dodatni podaci različitim instrumentima. Vrijeme koje je na raspolaganju omogućava astronomima da usmjere pažnju na asteroid i prate njegovo kretanje, dok radarski snimci pomažu da se od saznanja o njegovom postojanju pređe na otkrivanje više detalja o obliku.
Tri sedmice ne treba shvatiti kao opće pravilo za sva svemirska tijela. To je vrijeme koje je proteklo od otkrića asteroida 2015 TB145 do njegovog prolaska. Ipak, ovaj primjer konkretno pokazuje zašto je važno pitati kada se tijelo uoči: šta astronomi mogu saznati o njemu dok se približava i koliko vremena imaju za prikupljanje podataka? Praćenje tijela blizu Zemlje obuhvata njihovo otkrivanje, određivanje putanje i unapređivanje dostupnih saznanja o njima.
Veliko zanimanje javnosti za oblik lobanje može skrenuti pažnju na šire naučno pitanje, sve dok uzbuđenje ne potisne činjenice. Datum se poklopio s Noći vještica, a izgled je bio upečatljiv, ali stvarne razmjere događaja najbolje pokazuju brojke: sigurna udaljenost 2015. godine, otkriće tri sedmice prije prolaska, radarski snimci dan ranije i mnogo udaljeniji prolazak 2018. godine.
Zaključak
Asteroid 2015 TB145 objedinio je nekoliko neobičnih okolnosti: relativno blizu je prošao pored Zemlje 31. oktobra 2015, na radarskim snimcima podsjećao je na lobanju i dobio nadimak povezan s Noći vještica. Ipak, prošao je na udaljenosti od oko 300 hiljada milja, odnosno 1,3 puta većoj od prosječne udaljenosti do Mjeseca, i nije predstavljao opasnost. Otkriven je oko tri sedmice ranije na Havajima, a snimci iz Areciba pokazali su njegov izgled dan prije prolaska.
Najvažnija pouka nije strah od jednog asteroida, nego vrijednost stalnog posmatranja i ažuriranja evidencije tijela blizu Zemlje. Asteroid se vratio u novembru 2018. na udaljenosti od oko 24 miliona milja, što pokazuje da se uslovi njegovog prolaska mogu znatno razlikovati od jednog puta do drugog. Priča o „asteroidu za Noć vještica“ podsjeća da se iza zastrašujućeg izgleda može kriti bezopasan događaj i da razumijevanje opasnosti počinje preciznim posmatranjem i jasnim brojkama, a ne samo upečatljivim poređenjima.