Jednostavno rečeno
Svemirski teleskop Hubble i dalje radi, ali ga rijetka atmosfera oko Zemlje polako spušta. NASA ispituje može li ga neka svemirska letjelica podići na višu putanju i tako mu produžiti rad. Ako to ne bude moguće ili ne bude vrijedno rizika i troška, agencija želi pronaći siguran način da završi njegovu misiju.
Teleskop radi, ali mu se putanja mijenja
Razlog za zabrinutost nije to što je Hubble prestao posmatrati svemir niti to što je prijavljen kvar na njegovim uređajima. Prema podacima koje je objavila NASA, teleskop i dalje dobro radi. Problem je u njegovoj putanji: otpor razrijeđenog zraka oko Zemlje postepeno ga usporava i spušta na sve manju visinu. Iako je atmosfera na toj visini izuzetno rijetka, njen dugotrajni uticaj s vremenom smanjuje visinu orbite. Ako se ništa ne promijeni, Hubble će na kraju ući u atmosferu.
NASA procjenjuje da bi Hubble mogao ući u atmosferu 2033. ili 2034. godine. Prema tom vremenskom okviru, svaki pokušaj da mu se produži rad trebalo bi obaviti 2032. godine, navela je agencija. Za pripremu i izvođenje takve operacije nema mnogo vremena: potrebno je unaprijed razmotriti mogućnosti i osigurati letjelicu koja može stići do teleskopa i djelovati uz njega u orbiti.
Zahtjev za informacijama koji je NASA objavila 29. oktobra ne znači da je spremna misija koju samo treba lansirati niti da je već donesena odluka o spašavanju teleskopa. Riječ je o koraku kojim agencija želi saznati šta mogu ponuditi organizacije i kompanije koje se bave održavanjem letjelica u svemiru, kao i prikupiti prijedloge koji bi se mogli ostvariti. Među mogućnostima je podizanje Hubbleove orbite, a poziv dopušta i prijedloge za određena poboljšanja njegovih sposobnosti. U objavljenim materijalima NASA nije iznijela konkretan plan za letjelicu niti način na koji bi se intervencija izvela.
Naučno naslijeđe koje nije lako brzo nadomjestiti
Hubbleovo putovanje počelo je u aprilu 1990. godine, u saradnji NASA-e i Evropske svemirske agencije. Od tada je postao jedan od ključnih teleskopa za proučavanje svemira, a njegovi podaci koriste se u istraživanjima planeta, zvijezda, galaksija i drugih nebeskih tijela i pojava. Među njegovim najznačajnijim doprinosima su opažanja koja su pomogla da se pokaže kako se širenje svemira ubrzava. To otkriće povezano je s istraživanjem za koje je dodijeljena Nobelova nagrada.
Hubbleov doprinos ne svodi se na jedno otkriće ili neku poznatu fotografiju. NASA procjenjuje da su njegova posmatranja doprinijela objavljivanju najmanje 23.000 naučnih radova. Potražnja za vremenom koje teleskop može posvetiti posmatranju mnogo je veća od njegovih mogućnosti: astronomi, prema podacima agencije, svake godine traže oko sedam puta više sati posmatranja nego što ih Hubble može ponuditi. Taj nesrazmjer pokazuje da se o njegovom opstanku ne razmišlja samo zbog dugog rada i emotivne vezanosti za teleskop. Istraživači ga i dalje žele koristiti više nego što mu ograničeno vrijeme rada dopušta.
Hubble ponekad radi usklađeno s drugim teleskopima, pa se njegova posmatranja uklapaju u zajedničke programe. Ako bi teleskop ostao u funkciji duže, naučnici bi mogli nastaviti koristiti njegove podatke i upoređivati ih s rezultatima drugih instrumenata. Ipak, naučna vrijednost sama po sebi ne odlučuje o sudbini misije. Svaka predložena intervencija morala bi biti izvodiva i sigurna, a njena korist opravdati troškove i rizike.
Teleskop je važan i široj javnosti. Njegove slike, među kojima su i poznati prizori Stupova stvaranja u maglini Orao, približile su daleke dijelove svemira milionima ljudi. Zbog toga postoji još jedan razlog da se pažljivo razmotri njegova budućnost. No popularnost ne uklanja tehničke izazove: Hubble je u orbiti već decenijama, a svaki pokušaj približavanja teleskopu ili promjene njegove putanje zahtijeva pažljivo planiranje.
Od ranijeg prijedloga do ponovnog razmatranja
Ideja o održavanju Hubblea nije nova. Tehnološki poduzetnik Jared Isaacman predložio je 2022. godine da se oprema kompanije SpaceX upotrijebi za misiju održavanja teleskopa. NASA tada nije prihvatila prijedlog. Izrazila je zabrinutost da bi spajanje s teleskopom ili drugi zahvat mogli izložiti nepotrebnom riziku teleskop koji je tada radio uredno.
Isaacmanova uloga u međuvremenu se promijenila: u decembru 2025. postao je direktor NASA-e. U saopćenju objavljenom 30. oktobra pozvao je da se razmotre sve razumne mogućnosti koje bi Hubbleu omogućile da što duže ostane naučno produktivan. Pritom, kako je naveo, treba procijeniti da li je produženje njegovog rada jeftinije od pokretanja zamjenske misije. U objavi koju je istog dana podijelio poručio je da istraživanje mogućnosti i dalje vrijedi truda te podsjetio da je agencija ranije razmatrala jeftinije rješenje za očuvanje teleskopa u orbiti.
Isaacman ima iskustvo u svemirskim letovima s posadom na letjelicama SpaceX-a. Kupio je i predvodio dvije misije u Zemljinu orbitu, u septembru 2021. i septembru 2024. godine. Ipak, te misije ne znače da je plan za održavanje Hubblea već spreman niti da je raniji prijedlog ponovo prihvaćen u istom obliku. NASA sada ponovo procjenjuje mogućnosti na nivou agencije i prikuplja informacije o održavanju u svemiru. To nije potvrda da postoje odobrena letjelica, posada ili budžet.
Spasavanje nije jedina mogućnost
Osim popravke teleskopa ili podizanja njegove orbite, NASA-in zahtjev obuhvata i drugačiji pristup: planiranje sigurnog i kontrolisanog ulaska u atmosferu ili premještanje teleskopa u odgovarajuću orbitu na kraju misije. To što se razmatra i takva mogućnost pokazuje da cilj nije spasiti Hubble po svaku cijenu. Agencija želi uporediti produženje misije s odgovornim načinom njenog završetka, ako se pokaže da intervencija nije praktična ili opravdana troškom.
Razlika između ulaska u atmosferu do kojeg bi došlo zbog postepenog spuštanja Hubbleove orbite i unaprijed planiranog povratka jeste u tome što se u drugom slučaju završetak misije može unaprijed planirati i usmjeravati, umjesto da zavisi samo od promjena putanje. Međutim, u objavljenim materijalima ne opisuje se kako bi se bilo koji od tih scenarija izveo niti koliko bi se moglo uticati na Hubbleovu putanju. Zasad su to teme koje NASA želi istražiti, a ne konačni planovi čiji se ishod može unaprijed pouzdano odrediti.
Prije nego što se prijedlog za održavanje pretvori u stvarnu misiju, potrebno je odgovoriti na nekoliko osnovnih pitanja. Koja bi letjelica mogla doći do Hubblea? Kakav bi zahvat bio moguć? Kako zaštititi teleskop koji još radi? I koliki bi bili troškovi u poređenju s drugim mogućnostima? Objavljene informacije ne daju detaljne odgovore, ali zahtjev za informacijama omogućava NASA-i da ispita šta bi organizacije koje rade u ovoj oblasti mogle ponuditi.
Vrijeme je posebno važno. Ako se očekuje da Hubble uđe u atmosferu 2033. ili 2034. godine, NASA je navela 2032. kao godinu u kojoj bi trebalo izvesti svaki pokušaj održavanja. To znači da mogućnosti treba proučiti dovoljno rano da bi se misija mogla odobriti, osmisliti i pripremiti prije tog roka. Odgađanje odluke moglo bi suziti prostor za djelovanje, čak i ako se pojavi obećavajuća ideja.
Šta će odlučiti Hubbleovu sudbinu?
NASA mora odvagnuti korist, rizik i troškove. Ako bi Hubble nastavio raditi, naučnici bi zadržali teleskop s dugom historijom koji je i dalje veoma tražen. Ali održavanje stare letjelice u orbiti nije jednostavan posao. NASA je ranije odbila prijedlog za takvu intervenciju upravo zbog zabrinutosti za sigurnost teleskopa. Nije dovoljno da se želi njegovo spasavanje; ono mora biti izvodivo bez dodatnog ugrožavanja preostalog vremena rada.
Ni poređenje troškova ne znači da bi lansiranje nove misije automatski bilo najbolji izbor niti da bi produženje Hubbleovog rada sigurno bilo jeftinije. Isaacman je naveo troškove kao jedno od pitanja koja treba istražiti, ali nije objavio rezultate finansijske procjene niti odluku o odobravanju sredstava. Isto tako, zahtjev za informacijama ne određuje ko bi izveo misiju i ne potvrđuje da će NASA prihvatiti neki od prijedloga koje dobije.
Za sada se pouzdano zna da je NASA ponovo otvorila pitanje Hubbleove budućnosti i zatražila informacije o mogućnostima djelovanja u svemiru. Do očekivanog ulaska teleskopa u atmosferu ostalo je još nekoliko godina, ali agencija nije objavila da će ga podići na višu orbitu niti da će organizovati novu misiju održavanja. Odluka je i dalje otvorena: zavisit će od procjene mogućnosti i rizika, uz naučni doprinos koji traje od 1990. godine i snažan interes za nastavak posmatranja.
Zaključak
Prema dosad objavljenim informacijama, Hubble nema kvar koji bi zaustavio njegov rad. Njegova putanja se, međutim, postepeno spušta zbog otpora atmosfere, pa bi se mogao vratiti u nju 2033. ili 2034. godine. NASA ispituje da li bi održavanje u svemiru moglo produžiti misiju ili bi bilo bolje pripremiti siguran završetak. Više od 23.000 naučnih radova povezanih s njegovim posmatranjima i potražnja za vremenom posmatranja koje je oko sedam puta više nego što je dostupno pokazuju koliko je teleskop važan, ali ne garantuju da će ostati u orbiti. Svaki pokušaj održavanja trebalo bi izvesti 2032. godine, a konačna odluka zavisit će od sigurnosti, izvodivosti i troškova, a ne samo od želje da se Hubble sačuva.