Jednostavno rečeno
Visoko iznad Sjevernog pola snažni vjetrovi koji kruže oko Arktika naglo slabe i mogli bi nakratko promijeniti smjer. To bi kasnije moglo utjecati na vrijeme u nekim područjima, ali ne znači da su hladnoća i snijeg sigurno na putu. Naučnici još prate hoće li se preokret zaista dogoditi i hoće li se njegov utjecaj osjetiti pri tlu.
Svake zime, visoko iznad oblaka i vremenskih prilika koje svakodnevno osjećamo, oko Sjevernog pola stvara se širok pojas vjetrova. Početkom novembra 2026. taj je vrtlog počeo slabiti neuobičajeno brzo, a neke prognoze ukazuju na mogućnost da vjetrovi nakratko stanu, a zatim nekoliko dana pušu u suprotnom smjeru. Zato meteorolozi pažljivo prate zbivanja u stratosferi. Ona neposredno ne određuju vrijeme u gradovima, ali mogu promijeniti putanju pojedinih vremenskih obrazaca u narednim sedmicama.
Brz pad brzine vjetrova
Podaci iz serije GEOS-FP, koju objavljuje NASA Ozone Watch, jasno pokazuju promjenu. Dnevni prosjek brzine vjetra na 60 stepeni sjeverne geografske širine, na nivou pritiska od 10 hektopaskala, iznosio je 22,13 metara u sekundi 25. oktobra 2026, odnosno 49,5 milja na sat. Osam dana kasnije, 2. novembra, pao je na 5,44 metra u sekundi, odnosno 12,2 milje na sat.
Za to vrijeme vjetrovi su izgubili približno tri četvrtine brzine. To ne znači da su već prestali puhati: i dalje su bili zapadni, ali mnogo slabiji. Pad je posebno značajan u poređenju s klimatskim zapisima iz iste serije. Prosjek za period od sezone 1978/79. do sezone 2025/26. na taj datum iznosi 25,62 metra u sekundi, odnosno 57,3 milje na sat. Prethodna najniža zabilježena vrijednost za 2. novembar bila je 13,68 metara u sekundi, odnosno 30,6 milja na sat.
Prema tome, mjerenje od 2. novembra nije bilo samo znatno ispod uobičajenog prosjeka nego je palo i ispod ranijeg minimuma prikazanog za taj dan. Ipak, važno je razlikovati ono što je već izmjereno od prognoze za naredne dane. Podaci potvrđuju da vjetrovi slabe, ali u analiziranim mjerenjima do 5. novembra još nije bilo potvrđeno da su promijenili smjer.
Šta remeti polarni vrtlog?
Polarni vrtlog nije zaseban objekt, već širok obrazac kretanja hladnog zraka iznad polarnog područja. Obično ga okružuju snažni zapadni vjetrovi, koji pomažu da najhladniji zrak uglavnom ostane u blizini pola. Međutim, veliki atmosferski talasi koji se uzdižu iz nižih slojeva mogu utjecati na to kruženje. Zbog toga se vrtlog može izdužiti ili pomjeriti, a vjetrovi oko njega oslabiti.
Britanska meteorološka služba Met Office opisala je 4. novembra vrtlog kao neuobičajeno izdužen i ukazala na snažno djelovanje dva atmosferska talasa koji na njega utiču s nasuprotnih strana. Istovremeno je temperatura nad Arktikom rasla, a prognoze su pokazivale da bi se vrtlog mogao još više udaljiti od svog uobičajenog položaja. To ne znači da je na tlu postalo toplo na način koji bi ljudi mogli osjetiti: riječ je o promjeni temperature u visokim slojevima atmosfere, gdje zagrijavanje može oslabiti kruženje zraka oko polarnog područja.
Opšta slika uklapa se u prognoze više modela, ali se njihovi detalji o putanji i trajanju još razlikuju. Skupovi prognoza Evropskog centra za srednjoročne vremenske prognoze ukazivali su na mogućnost da prosječna brzina vjetra nakratko postane negativna u drugoj sedmici novembra. Met Office je mogući preokret opisao kao kratkotrajan i relativno slab, uz neizvjesnost hoće li biti ispunjeni uslovi da se proglasi velikim događajem.
Kada slabljenje postaje veliko zagrijavanje stratosfere?
Američka Nacionalna uprava za okeane i atmosferu NOAA koristi tačno određen kriterij za prepoznavanje velikog iznenadnog stratosferskog zagrijavanja, koje se na engleskom skraćeno označava kao SSW. Nije dovoljno da vjetrovi oslabe ili uspore, niti je samo po sebi dovoljno da temperatura poraste u višim slojevima atmosfere. Osnovni kriterij je da dnevni prosjek vjetra, izračunat duž krugova geografske širine na 60 stepeni sjeverne širine i na nivou od 10 hektopaskala, između novembra i marta promijeni smjer sa zapadnog na istočni.
Ova razlika pomaže da se pravilno razumiju prognoze. Vrijednost od 5,44 metra u sekundi 2. novembra pokazuje snažno slabljenje, ali je i dalje pozitivna, što znači da se smjer vjetra još nije promijenio. Prognoza NASA Ozone Watcha da bi vrijednosti od 9. do 11. novembra mogle postati negativne ukazuje na mogući prelazak na istočni vjetar. U istoj seriji predviđen je povratak zapadnih vjetrova 12. novembra, pa bi, ako se ostvari, preokret kratko trajao.
NOAA ima i pravila za razdvajanje pojedinačnih događaja u evidenciji zagrijavanja. Između dva događaja vjetrovi se moraju vratiti na zapadni smjer tokom 20 uzastopnih dana, a prije 30. aprila moraju puhati sa zapada najmanje 10 dana. Ova pravila sprečavaju da se bliske oscilacije računaju kao zasebni događaji i omogućavaju da se različite sezone porede po jedinstvenoj metodi.
Prema vodiču NOAA-e, koji obuhvata podatke ponovne analize do 2023. godine, jedan novembarski događaj zabilježen je 30. novembra 1958. u analizi NCEP-NCAR. Vodič navodi i događaj iz novembra 1968, ali se njegov početak datira između 27. i 29. novembra, zavisno od korištenog proizvoda ponovne analize. Ako se u drugoj sedmici novembra 2026. potvrdi preokret koji zadovoljava kriterije, dogodio bi se više od dvije sedmice ranije nego novembarski događaji navedeni u tom vodiču. Ovo poređenje odnosi se na evidenciju obuhvaćenu tim vodičem, a ne na tvrdnju da uključuje svako moguće historijsko mjerenje.
Važna prognoza, ali ne i potvrđen ishod
Procjene američkih meteoroloških službi donekle su se promijenile između kraja oktobra i početka novembra. U raspravi o prognozi za treću i četvrtu sedmicu, koju je američki Centar za klimatske prognoze CPC objavio 30. oktobra u 19:00 po svjetskom vremenu, stanje je opisano kao rijedak poremećaj stratosferskog vrtloga u novembru. Tada dostupne smjernice ukazivale su na mogući prelazak prema velikom zagrijavanju za otprilike sedmicu i na sklonost ka negativnoj fazi Arktičke oscilacije.
Međutim, mjesečni pregled koji je CPC objavio 31. oktobra u 19:00 po svjetskom vremenu bio je oprezniji: do naglog zagrijavanja moglo bi doći tokom naredne sedmice, ali to još nije bilo potvrđeno. Promjene u cirkulaciji povezane s takvim događajima mogu imati posljedice i do dva mjeseca, ali njihovo trajanje i ishod razlikuju se od slučaja do slučaja. Zato nijedan predviđeni scenario ne treba smatrati izvjesnim samo zato što se pojavljuje u nekim članovima skupa prognoza.
Arktička oscilacija opisuje široke razlike u pritisku i kruženju zraka između polarnih područja i srednjih geografskih širina. U nekim slučajevima njena negativna faza povezana je s promjenama koje mogu omogućiti hladnom zraku da se pomjeri južnije u pojedinim krajevima, ali ona sama ne određuje vrijeme. Signal negativne faze ne govori automatski koje će područje biti pogođeno, niti kada će se to desiti i koliko će utjecaj biti snažan.
Zašto ovaj signal ne znači da stiže velika hladnoća?
Promjene počinju u stratosferi, sloju iznad troposfere, u kojoj se odvija većina svakodnevnih vremenskih pojava koje neposredno osjećamo. Da bi se poremećaj iz stratosfere odrazio na tlo, njegov utjecaj mora se prenijeti u niži sloj atmosfere, troposferu. Do tog prenosa može doći, ali utjecaj može i oslabiti ili kasniti, a na njega utiču i drugi vremenski obrasci. Zato se samo na osnovu mjerenja vjetra na nivou od 10 hektopaskala ne može zaključiti da će u određenom gradu padati snijeg ili nastupiti mraz.
Met Office procjenjuje da se utjecaj koji se spušta iz stratosfere obično ispolji u periodu od približno dvije do šest sedmica. To je širok vremenski raspon i ne znači da će utjecaj sigurno stići niti da će svuda izgledati isto. U Evropi potvrđeno veliko zagrijavanje povećava vjerovatnoću kasnije promjene u obrascu cirkulacije, ali ne daje pouzdanu prognozu hladnoće ili snijega. Ishod zavisi od toga hoće li se poremećaj prenijeti u niže slojeve i kakvi će vremenski uslovi tada preovladavati.
Procjena iz 2026. godine koju je pripremilo kanadsko Ministarstvo okoliša i klimatskih promjena navodi da obrasci nakon ovih događaja često liče na negativnu fazu Sjevernoatlantske oscilacije. Mogu biti povezani i s toplijim uslovima od uobičajenih u istočnoj Kanadi. To pokazuje zašto posljedice nisu svuda iste: isti signal može biti povezan s različitim uslovima u različitim područjima, zavisno od položaja centara pritiska i pravaca vjetrova u tom trenutku.
Prognoze za SAD uz signale koji djeluju u različitim smjerovima
CPC je naveo da mogućnost zagrijavanja i negativne faze Arktičke oscilacije unosi dodatnu neizvjesnost u prognoze za početak zime u Sjedinjenim Američkim Državama. Ti utjecaji mogu djelovati suprotno obrascima povezanim s El Niñom, posebno na istoku zemlje. U raspravi o ENSO-u, objavljenoj 8. oktobra, centar je naveo da El Niño jača i da je vjerovatnoća da će se snažna do vrlo snažna faza nastaviti od januara do marta 2027. veća od 83%.
Ipak, sezonska prognoza objavljena 15. oktobra nije pretvorila mogućnost stratosferskog poremećaja u opštu najavu hladnog vremena. Predviđala je temperature iznad uobičajenih u velikim područjima, uključujući istočnu Aljasku, sjeverni pojas i zapadnu trećinu susjednih saveznih država SAD-a, južnu Floridu, dolinu rijeke Ohio i srednjoatlantsko područje. U prognozi za period od 14. do 27. novembra i dalje su bile povećane šanse za temperature iznad prosjeka duž velikog dijela zapadne obale i sjevernog pojasa.
Drugim riječima, centar smatra da je poremećaj vrtloga jedan od više činilaca, a ne samostalan signal koji nadjačava sve ostale. Čak i ako se smjer vjetrova promijeni, posljedice će zavisiti od njihove interakcije s El Niñom i cirkulacijom atmosfere tokom narednih sedmica. Zato CPC mogući događaj nije predstavio kao dokaz da se velik talas hladnoće približava Sjedinjenim Američkim Državama. Ni navedene meteorološke službe nisu najavile prodor hladnoće koji bi zahvatio cijelu Evropu.
Šta pratiti narednih dana?
Prvo treba provjeriti hoće li analizirani prosjek vjetra na 60 stepeni sjeverne širine i 10 hektopaskala zaista postati negativan, umjesto da se zaključak zasniva samo na prognozama modela. Zatim slijede druga pitanja: koliko će dana trajati preokret? Hoće li se zapadni smjer brzo vratiti, kao što NASA Ozone Watch predviđa za 12. novembar? I hoće li se signali iz stratosfere dovoljno prenijeti u troposferu da promijene vrijeme pri tlu?
Vrijedi pažljivo pratiti i kako se prognoze modela porede s kasnijim mjerenjima. Dio članova modela ECMWF-a može ukazivati na scenario s promjenom smjera, dok Met Office mogući događaj opisuje kao ograničen i kratkotrajan. Različit nivo pouzdanosti ne znači nužno da se govori o različitim pojavama. On odražava teškoću procjene hoće li slabljenje preći potrebni prag, koliko će promjena smjera trajati i hoće li biti dovoljno postojana da ostavi mjerljiv trag u nižim slojevima atmosfere.
Poređenje s događajima iz 1958. i 1968. pomaže da se novembar 2026. smjesti u historijski kontekst, ali evidencija koja se koristi završava podacima ponovne analize iz 2023. i primjenjuje tačno određena pravila za izbor događaja. Zato poređenje ne treba pretvarati u sveobuhvatan sud o svim mjerenjima iz prošlosti. Najvažnije je osloniti se na izmjerene podatke i činjenicu da bi, prema toj evidenciji, mogući događaj nastupio neuobičajeno rano, a ne tvrditi da je zabilježen apsolutni rekord.
Zaključak
Brzina vjetrova u polarnom vrtlogu pala je s 22,13 metra u sekundi 25. oktobra na 5,44 metra u sekundi 2. novembra 2026. Ta vrijednost niža je od klimatskog prosjeka od 25,62 metra u sekundi i od ranijeg minimuma prikazanog za taj dan, koji iznosi 13,68 metara u sekundi. Prognoze za naredne dane ukazuju na moguću kratku promjenu smjera od 9. do 11. novembra, nakon koje bi se zapadni vjetrovi vratili 12. novembra. Ipak, u vrijeme pripreme ovih informacija, 5. novembra, mjerenja još nisu potvrdila preokret.
Ako se promjena smjera dogodi i zadovolji kriterij NOAA-e za 60 stepeni sjeverne širine i 10 hektopaskala, mogla bi predstavljati veliko stratosfersko zagrijavanje koje bi, prema evidenciji u vodiču do 2023. godine, nastupilo ranije od drugih novembarskih događaja. Međutim, taj naučni naziv ne znači da se može neposredno predvidjeti hladnoća ili snijeg. Utjecaju može trebati približno dvije do šest sedmica da se prenese u slojeve atmosfere u kojima nastaje svakodnevno vrijeme, a na njega mogu djelovati i drugi faktori, poput El Niña. Vrtlog je, dakle, izložen neuobičajeno snažnom poremećaju, ali kakvo bi vrijeme moglo uslijediti i dalje je otvoreno pitanje koje zahtijeva dodatna mjerenja.