Jednostavno rečeno
U nekoliko američkih saveznih država birači su podržali mjere kojima se transrodnim mladima može zabraniti nastupanje u školskim sportskim ekipama, a u Coloradu i prijedlog o medicinskim zahvatima za maloljetnike. Iako se o ovoj temi mnogo govori, broj sportista na koje se mjere odnose mali je, a naučni podaci ne potvrđuju da transrodne sportistkinje općenito imaju fizičku prednost. Zakoni ipak mogu snažno uticati na mlade i njihovu zdravstvenu njegu.
Od glasanja do pravila školskog sporta
Rezultati glasanja u američkim saveznim državama 2026. godine otkrili su zanimljivu razliku: demokratski kandidati ostvarili su značajne uspjehe u brojnim izbornim utrkama, ali su birači u nekoliko država istovremeno podržali mjere kojima se ograničavaju prava transrodnih mladih. Te mjere uglavnom su se odnosile na školski sport, dok se jedan prijedlog u Coloradu ticao i zdravstvene njege. Ishodi glasanja otvaraju raspravu u kojoj je važno razdvojiti političke bojazni, ograničene podatke o sportu i svakodnevne posljedice koje zakoni mogu imati.
Od glasanja do pravila u školskom sportu
U Arizoni, Coloradu i Washingtonu birači su podržali mjere ili se barem činilo da će ih podržati, a kojima se transrodnim djevojkama zabranjuje nastupanje u školskim sportskim ekipama koje odgovaraju njihovom rodnom identitetu. U Coloradu se istovremeno približavalo usvajanje novog prijedloga kojim bi se maloljetnicima zabranile operacije za potvrdu roda. Ove mjere razlikuju se po obuhvatu i pojedinostima, ali sve stavljaju identitet učenika i učenica u središte pravila o tome ko ima pravo nastupati u određenoj ekipi.
Podrška nekom prijedlogu na izborima ne znači uvijek da će on odmah stupiti na snagu niti da će se primjenjivati baš u obliku u kojem je predložen. Dvije mjere iz Colorada bile su pravne izmjene koje zakonodavno tijelo te savezne države može izmijeniti prije nego što počnu važiti. Novoizabrani guverner rekao je da ograničenja treba pažljivo razmotriti, pa su konačan oblik mjera i način njihove primjene u toj državi ostali otvorena pitanja.
Ovaj slučaj pokazuje i da glasanje o jednom pitanju ne mora odgovarati stranačkom izboru birača na drugim izborima. U Coloradu su demokrati osvojili većinu u Senatu i većinu mjesta u Zastupničkom domu, a njihovi kandidati pobijedili su i u utrkama za guvernera i državnog tužioca. Istovremeno su prošle mjere koje ograničavaju prava transrodnih mladih. Zato rezultat glasanja ne treba tumačiti kao jedinstvenu političku poruku: birači mogu različito odlučivati o kandidatima i o konkretnom pitanju o kojem se neposredno izjašnjavaju.
Mali broj sportista, velika rasprava
Prema navedenim procjenama, u Sjedinjenim Američkim Državama oko 300.000 mladih u dobi od 13 do 17 godina izjašnjavaju se kao transrodni. Od tog broja, moguće je da se 40 posto bavi sportom. To su procjene, a ne podatak koji znači da svaka mlada osoba koja učestvuje u sportu nastupa u takmičenju na koje se odnose ista pravila o podobnosti. Te brojke same po sebi ne govore ni koliko će ljudi zaista osjetiti posljedice novih mjera.
U univerzitetskom sportu broj transrodnih sportista mnogo je manji nego što bi se moglo zaključiti iz razmjera javne rasprave. Krajem 2024. National Collegiate Athletic Association (NCAA) saopćila je da je među više od 500.000 sportista bilo manje od 10 transrodnih. Nakon nedavne ankete, predstavnik udruženja potvrdio je da se trenutno nijedan transrodni sportista ne takmiči u ženskim ligama koje ono vodi. Ovi podaci odnose se na univerzitetski sport i ne treba ih miješati s brojem adolescenata niti sa svim nivoima školskog sporta.
Mali broj ljudi na koje se mjere odnose ne znači da su njihove posljedice nevažne. Kada opće pravilo određuje u kojoj ekipi učenik može nastupati, njegovo članstvo u školskom timu može postati predmet provjere ili spora. S druge strane, samo broj učesnika nije dovoljan da se dokaže ni postojanje ni odsustvo prednosti u svakom sportu i na svakom nivou. Važni su vrsta sporta, obilježja takmičenja i razlike među pojedincima, a sve to ne može se sažeti u jednu državnu statistiku.
Šta znamo o sportskim rezultatima?
Naučni podaci o mogućim fizičkim razlikama kod transrodnih žena u različitim takmičenjima i dalje su ograničeni i ne daju konačan odgovor. Dosadašnja istraživanja ne potvrđuju da postoji urođena prednost koja važi za sve transrodne žene niti nude jedinstven zaključak primjenjiv na sve sportove i dobne grupe. Zato bi predstavljanje političke rasprave kao naučno riješene stvari išlo dalje od onoga što trenutni podaci mogu pokazati.
Da bi se razumjela ograničenja postojećih saznanja, transrodne sportiste ne treba posmatrati kao jednaku, međusobno istovjetnu grupu. Također ne treba pretpostavljati da se mogući nalaz u jednoj vrsti takmičenja automatski odnosi i na neku drugu. Sportovi se razlikuju po potrebnim vještinama i načinu na koji se ostvaruje rezultat, a podaci o mladima ne moraju odgovarati podacima o odraslima. Ozbiljna procjena zahtijeva dokaze koji se odnose baš na dobnu grupu i sport o kojem se raspravlja, a ne opće pretpostavke o pravednosti ili snazi.
Nedostatak podataka ne znači da je nemoguće postaviti pravila takmičenja, ali znači da široko postavljene mjere treba donositi oprezno i redovno preispitivati. Odluka može uticati na mogućnost učešća i osjećaj pripadnosti školi, dok se dokazi o njenom uticaju na sportske rezultate i dalje razmatraju. Zato je važno razdvojiti dva pitanja koja se često stapaju: kako urediti takmičenje u konkretnom slučaju i kakve šire posljedice ima zabrana čitavoj grupi da učestvuje zbog njenog rodnog identiteta.
Sport nije jedino pitanje
U Coloradu se glasalo i o prijedlogu koji se odnosio na operacije za potvrdu roda kod maloljetnika. Dostupni podaci ukazuju na to da su operacije gornjeg dijela tijela kod maloljetnika rijetke, dok se operacije genitalija kod njih gotovo ne obavljaju. Zato ove zahvate ne treba predstavljati kao nešto uobičajeno među mladima niti ih miješati s drugim oblicima zdravstvene njege, koji mogu uključivati lijekove ili medicinsko praćenje.
Tokom dvije godine koje su prethodile glasanju, administracija predsjednika Donalda Trumpa uporno je radila na ograničavanju zdravstvene njege povezane s potvrdom roda kod mladih. Zbog toga su mnoge bolnice prestale pružati usluge poput blokatora puberteta i hormonske terapije, čak i u državama koje takvu njegu nisu zabranile. To pokazuje da posljedice politika ne zavise samo od teksta zakona u pojedinoj saveznoj državi: na dostupnost zdravstvenih usluga mogu uticati i politička klima i odluke ustanova.
Ipak, nakon izbora nije bilo jasno kako će se ovo pitanje dalje razvijati. Širom zemlje pobijedili su kandidati koji su izrazili podršku transrodnim mladima, a šest transrodnih kandidata izabrano je u zakonodavna tijela saveznih država koje ranije nisu imale transrodne predstavnike. Ti rezultati sami po sebi ne znače da će se zakoni promijeniti, ali pokazuju da se politička scena ne kreće u samo jednom pravcu i da su pitanja prava i položaja transrodnih mladih dio rasprave o političkom predstavljanju.
Poruka birača i posljedice zakona
Protivnici ograničenja smatraju da se stavljanjem ovih pitanja na referendume ona mogu pretvoriti u način osvajanja glasova, umjesto u povod za temeljitu raspravu o dokazima i mogućim posljedicama. Chase Strangio, koji vodi projekat za prava LGBT osoba i osoba koje žive s HIV-om pri American Civil Liberties Unionu, rekao je da su birači odbacili retoriku usmjerenu protiv transrodnih osoba koja se koristila protiv kandidata, ali su istovremeno podržali mjere kojima se njihova prava umanjuju. Upozorio je i da se rezultat pojedinačnog glasanja ne smije automatski smatrati opravdanjem za strože zakone.
Ovaj prigovor ukazuje na razliku između političke poruke koju kandidati mogu iščitati iz izbornih rezultata i onoga što pravilo znači za pojedince. To što je neka mjera prošla na izborima samo po sebi ne govori jesu li iznesene bojazni utemeljene niti jesu li ograničenja primjerena ljudima na koje se odnose. Ni tvrdnja da referendum izražava volju građana ne može zamijeniti provjeru dokaza i razmatranje posljedica primjene pravila za učenike, njihove porodice i škole.
S druge strane, rezultati glasanja u saveznim državama pokazuju da pitanja roda, sporta i pravednosti zabrinjavaju dio birača. Ipak, politička pažnja posvećena ovoj temi može biti mnogo veća od broja mladih na koje se pravila odnose, sudeći prema dostupnim podacima o transrodnim osobama u dobi od 13 do 17 godina i udjelu onih koji se bave sportom. Važno je razlikovati široko zanimanje javnosti za neku temu od obima pojave na koju se konkretna politika zaista odnosi.
Zaključak
Rezultati iz 2026. godine stavili su prava transrodnih mladih u središte američke rasprave u kojoj se prepliću sport, zdravstvena njega i politika. Nekoliko saveznih država podržalo je mjere koje ograničavaju učešće u školskim sportskim ekipama, dok se prijedlog iz Colorada o operacijama za maloljetnike približavao usvajanju. Ipak, prije primjene neke od mjera one su se još mogle izmijeniti. Podaci pokazuju da je broj transrodnih sportista u univerzitetskom sportu veoma mali, a istraživanja ne potvrđuju opću fizičku prednost; istovremeno, saznanja o različitim sportovima ostaju ograničena. Ovi nalazi važni su jer političku zabrinutost ne treba predstavljati kao naučnu sigurnost. Pravila koja djeluju općenito mogu direktno uticati na malu grupu mladih, a način njihove primjene, dostupni dokazi i pitanja prava i dalje će biti predmet rasprave.