Jednostavno rečeno
NASA je 1996. poslala letjelicu da kruži oko Marsa i snima njegovu površinu. Tokom devet godina snimila je više od 240.000 fotografija, pronašla tragove koji bi mogli biti povezani s vodom i pomagala da podaci s vozila na Marsu stignu do Zemlje. Njen rad završio je 2006, ali su njena otkrića pomogla u planiranju kasnijih istraživanja.
Sedmog novembra 1996. NASA-in Mars Global Surveyor poletio je prema Crvenoj planeti raketom Delta II. Nijedna američka misija nije uspješno stigla do Marsa nakon dvije misije Viking, lansirane 1975. godine. Cilj letjelice nije bio da sleti na Mars, nego da kruži oko njega, posmatra površinu i atmosferu te šalje fotografije i mjerenja na Zemlju. Ti podaci trebali su naučnicima omogućiti potpuniju sliku planete. Vremenom je letjelica dobila i dodatnu ulogu: postala je veza između Zemlje i nekih vozila koja su se kretala po Marsu.
Dug povratak na Mars
Između lansiranja misija Viking 1975. i polaska Mars Global Surveyora sa Zemlje 1996. prošlo je gotovo dvadeset godina. Ta misija označila je početak NASA-inog povratka istraživanju Marsa nakon duže pauze. Nije se radilo samo o nastavku ranijih putovanja. Letjelica je omogućila drugačiji način proučavanja planete: iz orbite je mogla pratiti velika područja, umjesto da se istraživanje ograniči na jedno mjesto slijetanja.
Orbitalna letjelica posmatra Mars odozgo, pa može prikupljati podatke iz različitih dijelova planete i upoređivati ih. Vozilo koje se kreće po površini proučava mnogo manji prostor, ali može prići stijenama i tlu i neposredno ih ispitivati. Mars Global Surveyor je na posredan način povezao te dvije vrste istraživanja: iz orbite je prikupljao podatke i izrađivao karte, a istovremeno je pomagao u prenošenju informacija s NASA-inih vozila na Marsu, među kojima su bili Sojourner, Spirit i Opportunity.
Prenos podataka bio je važan jer je vozilo na Marsu moralo slati naučnicima informacije koje je prikupilo. Kada je orbitalna letjelica služila kao veza za komunikaciju, podaci s površine mogli su se povezati sa zemaljskim timovima koji su pratili misiju. Istraživanje iz orbite tako više nije bilo odvojeno od istraživanja tla. Informacije koje su slala vozila mogle su dopuniti ono što su pokazivale orbitalne fotografije i posmatranja, dajući naučnicima više načina da proučavaju uslove na Marsu.
Tragovi vode na suhoj planeti
Među prizorima koji su posebno privukli pažnju naučnika bili su kanali i jaruge na Marsu. Izgledalo je kao da su nastali djelovanjem vode koja je tekla površinom. Takvi oblici ne znače da voda danas stalno teče Marsom, ali naučnicima pružaju priliku da istraže kako su nastali i da li je voda učestvovala u njihovom oblikovanju. Posmatranjem tragova na padinama uočeni su pokazatelji da je na pojedinim mjestima možda povremeno dolazilo do kratkotrajnih tokova vode.
Ova posmatranja proširila su pitanje: naučnici nisu razmatrali samo mogućnost da je Mars nekada imao vodu, nego i da li je voda mogla djelovati povremeno. Fotografije iz orbite ne otkrivaju sve pojedinosti o tome šta se dešava tik uz tlo, ali pomažu da se izdvoje mjesta koja zaslužuju dodatno proučavanje i da se uporede oblik i položaj reljefnih obilježja. Ako se tragovi na površini podudaraju s drugim vrstama podataka, naučnici imaju bolju osnovu za procjenu da li je voda pomogla u stvaranju tih oblika.
Posmatranja nisu bila ograničena samo na jaruge. Misija je pratila velika područja Marsove površine, atmosferu i unutrašnjost planete. Tako je omogućeno prikupljanje različitih dijelova priče o Marsu u širem okviru. Reljef pokazuje tragove procesa koji su djelovali na površini, dok proučavanje atmosfere i unutrašnjosti pomaže da se ta posmatranja sagledaju kao dio potpunije slike prirode i promjena na Marsu.
Hematit pomogao u izboru mjesta slijetanja
Sonda je na Marsu otkrila i mineral hematit. To je bilo važno zato što hematit obično nastaje u uslovima u kojima voda ima određenu ulogu. Samo prisustvo minerala ne otkriva sve pojedinosti o tome kako se voda nekada kretala na tom području, ali predstavlja trag koji može pomoći u usmjeravanju istraživanja. Kada pronađu mineral povezan s vodom, naučnici imaju dodatni razlog da prouče tu oblast i potraže druge dokaze koji bi mogli objasniti uslove u kojima je mineral nastao.
Ovaj trag iz orbite imao je i praktičan značaj za planiranje narednih misija. Vozila Spirit i Opportunity poslata su u potragu za hematitom, a oba su ga pronašla u blizini svojih mjesta slijetanja. Taj primjer pokazuje kako posmatranje iz orbite može uticati na izbor odredišta vozila na površini: prvo se snimi veliko područje, zatim se izdvoje mjesta od posebnog interesa, a potom vozila na tlu dolaze da ih ispitaju izbliza.
Povezanost orbitalnog izviđanja i istraživanja na terenu omogućila je da rezultati Mars Global Surveyora budu važni i nakon završetka rada same letjelice. Informacije prikupljene iz orbite mogu pomoći da se buduće misije usmjere prema mjestima s tragovima vrijednim proučavanja. Kada vozila stignu na ta područja, mogu provjeriti da li se opšta slika dobijena iz orbite slaže s osobinama stijena i tla na samom mjestu.
Naučna misija i veza za komunikaciju
Mars Global Surveyor nije bio samo posrednik preko kojeg su prolazili podaci drugih misija. Letjelica je obavljala vlastita istraživanja i tokom devet godina rada poslala na Zemlju više od 240.000 fotografija. Tolika zbirka omogućila je naučnicima da Mars proučavaju na različite načine: da prate njegove karakteristike, upoređuju različita područja i ponovo razmotre pojedinosti na površini kada nova saznanja otvore drugačija pitanja.
Fotografije su bile važne i zato što su pojedina područja prikazivale u širem kontekstu. Vozilo na Marsu moglo je otkriti sastav stijene ili tla na određenom mjestu, dok su orbitalni snimci pokazivali gdje se to područje nalazi u odnosu na ostatak reljefa planete. Tako je bilo moguće povezati detaljno ispitivanje s opštom slikom, umjesto da se svako posmatranje smatra izdvojenim slučajem.
Prenoseći podatke, letjelica je postala dio šireg sistema istraživanja Marsa, a ne samo sonda koja obavi jednu misiju i potom nestane iz naučne priče. Uspjeh putovanja do druge planete ne zavisi samo od toga da letjelica stigne do odredišta. Važno je i da može poslati na Zemlju ono što je otkrila. Kao veza između vozila na površini i timova koji su pratili misije, Mars Global Surveyor pomogao je da se istovremena istraživanja bolje povežu.
Tragovi promjena na južnom polu
Sonda je posmatrala i južni pol Marsa, gdje su uočeni pokazatelji koji bi mogli biti povezani s klimatskim promjenama. Važno je naglasiti da je riječ o mogućim pokazateljima: jedno istraživanje nije konačno utvrdilo kakve su se promjene dogodile ni šta ih je izazvalo. Posmatranja su, međutim, otkrila pojave koje je vrijedilo dalje pratiti i tumačiti. Razlike i posebne osobine uočene u polarnom području mogu naučnicima pomoći da postave nova pitanja o tome kako se Mars mijenjao tokom vremena.
Polarna područja važna su za proučavanje cijele planete jer su dio njene klime i prirodnog okruženja, a ne samo udaljeni rubovi površine. Posmatranje iz orbite omogućava da se ona smjeste na globalnu kartu i uporede s drugim dijelovima Marsa. Tragovi na južnom polu, zajedno s kanalima i hematitom, ponudili su još jedan način da se planeta proučava: ne samo kao nepomična površina nego i kao svijet koji čuva dokaze o promjenama koje tek treba istražiti.
Neočekivan kraj nakon godina rada
Mars Global Surveyor radio je duže nego što se očekivalo, ali je misija završena nakon problema povezanog s manevrom u svemiru. Tokom jednog postupka jedna od baterija letjelice bila je izložena sunčevim zracima, a zatim je letjelica ostala bez energije. U novembru 2006. veza s njom trajno je prekinuta. Tako je završio rad sonde koja je bila aktivna devet godina i poslala veliku količinu fotografija i podataka.
Gubitak letjelice značio je kraj njenog rada, ali nije izbrisao ono što je postigla. Njena posmatranja ostala su osnova za kasnije misije, a vrijednost informacija koje su pomogle u usmjeravanju istraživanja nije nestala kada je sonda utihnula. Njena priča pokazuje da svemirske letjelice mogu prestati raditi, dok njihovi rezultati i dalje utiču na naučna pitanja i odluke o narednim putovanjima.
Tokom godina rada misija je imala više međusobno povezanih uloga: proučavala je Mars iz orbite, pratila tragove povezane s vodom i klimom, otkrila mineral koji je usmjerio pažnju prema određenim područjima i prenosila podatke s vozila na površini. Njen značaj nije se svodio na zbir pojedinačnih fotografija. Pomogla je da se posmatranja iz orbite povežu s radom vozila na tlu i da NASA nakon duge pauze nastavi istraživati Mars poslije misija Viking.
Zaključak
Mars Global Surveyor poletio je 7. novembra 1996. kao prva uspješna NASA-ina misija na Mars nakon dvije misije Viking iz 1975. godine i otvorio novo poglavlje u istraživanju Crvene planete. Tokom devet godina rada poslao je više od 240.000 fotografija, zabilježio kanale koje je možda oblikovala voda, otkrio hematit, mineral koji se obično povezuje s prisustvom vode, i uočio moguće znakove promjena na južnom polu. Pomagao je i u prenosu podataka s vozila Sojourner, Spirit i Opportunity na Zemlju. Misija je završena u novembru 2006, kada je letjelica ostala bez energije, ali njen doprinos traje: povezala je posmatranje Marsa iz orbite s istraživanjem njegove površine i pomogla da se oblikuju buduće misije.