Skip to content

Više od 700 satelita iznad jednog grada: nebo se mijenja brže nego što mislimo

Jednostavno rečeno

Satelita oko Zemlje ima sve više, pa ih iznad jednog grada može biti stotine u istom trenutku. Ipak, samo dio njih obasjava Sunce i zato se mogu vidjeti. Njihovo kretanje ostavlja tragove na fotografijama teleskopa i može otežati proučavanje dalekih zvijezda i galaksija.

Brojevi koji otkrivaju nebo u pokretu

U nedavnoj procjeni analizirane su putanje 15.833 aktivna satelita koji kruže oko Zemlje na visinama manjim od 1.200 milja, odnosno oko 2.000 kilometara. Na osnovu podataka o satelitskim putanjama zabilježenih 12. i 18. oktobra, autori analize procijenili su da se u svakom trenutku tokom noći iznad jednog britanskog grada srednje veličine nalazi 710 satelita, pod pretpostavkom da je horizont otvoren i da ga ne zaklanjaju zgrade ili reljef.

To nije broj satelita koje bi osoba mogla vidjeti s ulice između zgrada, niti znači da se svih 710 odjednom pojavljuje kao svijetle tačke. Broj označava objekte koji se nalaze u dijelovima neba iznad tog mjesta, bez obzira na to jesu li obasjani Suncem. Koliko ih se može vidjeti golim okom zavisi od položaja satelita na putanji, njegove visine i vremena kada Sunce zađe ispod lokalnog horizonta. Zato treba razlikovati broj satelita koji prolaze iznad nekog područja od broja onih koji zaista sjaje na nebu.

Analizu su uradili inženjeri kompanije Accu Components, a rezultati su objavljeni u studiji koja nije prošla stručnu recenziju. Tim se oslonio na podatke o praćenju satelita koje američke svemirske snage objavljuju putem platforme CelesTrak. Istraživanje se usredsredilo na Veliku Britaniju, ali njegovi autori navode da se slična gužva očekuje i iznad velikih dijelova Evrope, Sjedinjenih Američkih Država i drugih područja na umjerenim geografskim širinama. To ne znači da se britanski broj može doslovno primijeniti na svaki grad.

Zašto sateliti ne sjaje cijelu noć?

Zvijezde same stvaraju svjetlost, dok sateliti ne svijetle na taj način. Vidimo Sunčevu svjetlost koja se odbija od njihovih dijelova, poput panela i metalnih konstrukcija. Da bi satelit bio vidljiv iz područja u kojem je već mrak, mjesto posmatranja mora ući u noć dok je satelit još dovoljno visoko da ga obasjava Sunce. Kada satelit uđe u Zemljinu sjenu, nestaje iz vidokruga iako se i dalje kreće svojom putanjom iznad grada.

Prema procjeni iz studije, u prosjeku je oko 105 od ukupno 710 satelita bilo obasjano u posmatranom trenutku, i to dovoljno da im sjaj može biti sličan sjaju vidljivih zvijezda. Riječ je o prosjeku, a ne o obećanju da će posmatrač svake noći ili u svakoj minuti vidjeti isti broj satelita. Oblaci, svjetlosno zagađenje, položaj Sunca i otvorenost horizonta utiču na to koliko ih posmatrač zaista može uočiti.

Važno je i doba noći. U jednom tipičnom britanskom gradu broj satelita koji odbijaju Sunčevu svjetlost može dostići oko 300 tokom prvog sata nakon zalaska Sunca. Zatim se smanjuje na manje od 20 oko ponoći, kada su veliki dijelovi putanja u Zemljinoj sjeni, a pred zoru ponovo raste na približno 300. Nebo, dakle, nije jednako pretrpano tokom cijele noći: smjenjuju se periodi kada sateliti više svijetle i periodi kada ih je manje.

Ako se ne broje sateliti iznad grada u jednom trenutku, nego svi različiti sateliti koji tokom cijele noći pređu preko njega, procjena studije iznosi 12.891 različit satelit. Razlika između ta dva broja je važna: 710 opisuje stanje neba u jednom određenom trenutku, dok 12.891 predstavlja ukupan broj objekata koji se smjenjuju iznad područja tokom noćnih sati.

Geografska širina određuje koliko je nebo prometno

Sateliti ne prolaze ravnomjerno iznad svih dijelova Zemlje. Mnogi sateliti Starlinka kruže po orbitama nagnutim za oko 53 stepena u odnosu na ekvator, pa je njihov prolazak gušći na umjerenim geografskim širinama. Kompanija koja je provela analizu navodi da se pojačan promet satelita može očekivati približno između 40 i 50 stepeni sjeverne ili južne geografske širine. U tim pojasevima nalaze se dijelovi Evrope, Sjedinjenih Američkih Država i drugih naseljenih područja.

Nasuprot tome, iznad područja blizu ekvatora nebo može biti nešto mirnije kada je riječ o broju satelita koji prolaze. Kompanija je procijenila da se tamo nalazi oko 490 satelita, uz napomenu da je riječ o približnoj vrijednosti izvedenoj iz globalne mreže podataka za jedan dan, a ne o stalnom mjerenju za svako mjesto i svako vrijeme. Različite putanje znače i da dva grada na sličnoj geografskoj širini ne moraju vidjeti potpuno isti prizor, naročito ako se razlikuju uslovi posmatranja ili vrijeme.

Fotografija neba snimljena dugom ekspozicijom pokazuje kako se tragovi kretanja nakupljaju na snimku. Tokom ekspozicije od 30 minuta na geografskoj širini od 51 stepen sjeverno, približno onoj na kojoj se nalaze London i Calgary, može se zabilježiti mnogo linija koje prelaze preko pozadine sa zvijezdama. Primjer takvog prizora čine tragovi satelita ispred zvjezdanog jata NGC 457, poznatog i kao Jato Sova. To ne znači da je svaki trag pola sata bio vidljiv golim okom: fotografija bilježi kretanje objekata dok je kamera snimala.

Teško poređenje sa zvijezdama

Broj satelita koji prolaze iznad nekog mjesta ne može se neposredno porediti s brojem zvijezda, jer se oni ne vide pod istim uslovima. Ipak, poređenje pomaže da se shvati koliko bi promjena mogla biti primjetna posmatračima neba. U središtu jako osvijetljenog grada, poput Londona ili New Yorka, tokom najmračnijeg dijela noći golim okom može se vidjeti tek nekoliko desetina zvijezda. U predgrađima i manjim gradovima taj broj može porasti na nekoliko stotina, dok se nekoliko hiljada zvijezda može vidjeti tek daleko od gradova, u zabačenim ruralnim područjima ili na osamljenim planinama s tamnim nebom.

U takvim gradskim sredinama broj satelita koji se nalaze iznad nekog područja može biti veći od broja zvijezda koje osoba uspijeva razaznati. To, međutim, ne znači da su svi sateliti vidljiviji od zvijezda niti da se svaki od njih vidi u istom trenutku. Neki su slabi, neki nisu obasjani, a njihove tačke mogu se izgubiti u sjaju gradskih svjetala. Poređenje prije svega pokazuje da su vještački objekti postali brojni dio prizora na nebu, čak i kada većinu ne možemo vidjeti.

Posmatrač ponekad može pogrešno protumačiti ono što vidi. Tačka koja se pravilno kreće preko neba može biti satelit, dok zvijezde u pozadini tokom kratkog posmatranja ostaju gotovo nepomične. Ipak, samo opažanje kretanja nije dovoljno da bi se procijenio ukupan broj satelita. Analiza putanja obuhvata i objekte koji prolaze dijelovima neba nevidljivim posmatraču sa Zemlje ili koje zaklanja horizont. Zbog toga se broj satelita zabilježenih direktnim posmatranjem razlikuje od procjene ukupnog broja objekata na nebu.

Šta to znači za teleskope?

Kada satelit pređe preko vidnog polja teleskopa na Zemlji, na snimku ostavlja pokretni trag, najčešće kao liniju preko zvijezda ili galaksija koje teleskop pokušava snimiti. Takav trag može pokvariti dio podataka ili otežati njihovu analizu, naročito kada uređaji snimaju široke dijelove neba ili ga neprekidno posmatraju. Problem stvara i svjetlost koju sateliti odbijaju prema Zemlji, jer ona može pojačati sjaj pozadine na kojoj se vide udaljeni nebeski objekti.

Nije riječ samo o pojedinačnom snimku na kojem se pojavila neželjena linija. Astronomsko snimanje podrazumijeva prikupljanje veoma slabih signala s neba i njihovo razdvajanje od izvora smetnji. Što sateliti češće prolaze kroz vidno polje, to je potrebnije prepoznati njihove tragove i ukloniti ih ili uzeti u obzir u proračunima. Ako se uz to poveća sjaj pozadine, postaje teže posmatrati slabije objekte jer se smanjuje razlika između signala s neba i svjetlosti koja ga okružuje.

Zato astronomi sa zabrinutošću prate planove satelitskih kompanija da u orbitu pošalju veliki broj novih objekata. Procjene o kojima se govori u ovom sektoru ukazuju na mogućnost da se u narednim decenijama postave stotine hiljada, pa možda i milioni satelita. To su buduće procjene, a ne broj satelita koji su već u orbiti, i sama analiza ne dokazuje da će se svi planovi ostvariti. Ipak, one objašnjavaju zašto astronomi prate širenje niskih orbita: više objekata moglo bi značiti više tragova na snimcima i više odbijene svjetlosti, što bi otežalo proučavanje udaljenih zvijezda i galaksija.

Ovo pitanje je važno i zato što zemaljske opservatorije posmatraju svemir kroz ograničen prozor: nebo iznad mjesta na kojem se nalazi teleskop, tokom određenih sati i pod određenim vremenskim uslovima. Nije moguće jednostavno prebaciti sva posmatranja u svemir niti zanemariti snimke na kojima se pojavljuju smetnje, jer zemaljski teleskopi i dalje imaju ključnu ulogu u proučavanju svemira. Zato je važno razumjeti kretanje satelita i predvidjeti njihove putanje kako bi se njihovi tragovi mogli razlikovati od signala koje astronomi traže.

Zaključak

Podaci o aktivnim satelitima pokazuju da se nebo brzo mijenja: od 15.833 satelita u niskim orbitama, iznad jednog grada srednje veličine na umjerenim geografskim širinama u jednom trenutku može se nalaziti 710 satelita, od kojih je u prosjeku oko 105 obasjano. Broj vidljivih objekata snažno se mijenja tokom noći: od približno 300 nakon zalaska Sunca pada na manje od 20 oko ponoći, a zatim ponovo raste na oko 300 pred zoru. Tokom cijele noći iznad tog područja može preći 12.891 različit satelit.

Ove brojke potiču iz analize podataka o orbitama koja nije prošla stručnu recenziju, pa ih treba shvatiti kao procjene, a ne kao neposredno prebrojavanje satelita na nebu. Ipak, one ukazuju na jasan trend: sve veći broj satelita čini nebo prometnijim i otežava astronomsko snimanje zbog tragova koje ostavljaju i svjetlosti koju odbijaju. S obzirom na planove za buduća lansiranja, važno pitanje ostaje kako koristiti usluge satelita, a istovremeno smanjiti njihov uticaj na ljudsku mogućnost da posmatra i proučava svemir.