Skip to content

Dvije različite ideje, jedna nagrada: kako nauka mijenja plastiku iznutra

Jednostavno rečeno

Dvoje istraživača podijelilo je nagradu jer su njihovi radovi dobili isti broj bodova. Jedan rad istražuje kako promijeniti plastiku da bi se njena svojstva lakše prilagodila, a drugi kako se vlakna raspoređuju u plastici tokom proizvodnje. Oba istraživanja mogla bi pomoći da bolje razumijemo materijale i načine njihove upotrebe.

Prvi put podijeljena nagrada za najbolji doktorski rad

U historiji nagrade Golden Thesis Award, koju dodjeljuje Dutch Polymer Institute, prvi put je za 2026. godinu priznanje podijeljeno između dvoje dobitnika. Nagradu su podijelili dr. Amelie Fox i Thijs Eijkelmaijers, nakon što je završno bodovanje pokazalo da su njihovi rezultati jednaki. Odluka nije zavisila samo od jednog akademskog kriterija: u obzir su uzeti naučni doprinos radova, njihova povezanost s potrebama industrije i glasovi publike na jesenjem skupu instituta u Amsterdamu.

Nezapamćena podjela nagrade

Ovaj neriješeni rezultat pokazuje koliko su široka pitanja kojima se bavi nauka o polimerima. Izazov nije samo osmisliti novi materijal nego i razumjeti šta se u njemu događa tokom proizvodnje, kako se njegova svojstva mogu kontrolisati i šta se s njim može učiniti nakon što se prestane koristiti. Fox je istraživala izmjenu polietilena na molekularnom nivou, dok se Eijkelmaijers bavio ponašanjem vlakana uronjenih u rastopljene polimere i njihovim usmjeravanjem tokom protoka.

Rezultati su objavljeni nakon što su sva četiri kandidata predstavila svoje radove na jesenjem skupu DPI-ja, održanom u Amsterdamu 17. novembra 2026. Zajednička pobjeda uslijedila je kada su svi elementi ocjenjivanja na kraju dali dvoje istraživača isti ukupan broj bodova. Institut navodi da je ovo prvi put da nagradu dijele dva kandidata zato što su izjednačeni u konačnom rezultatu, a ne zato što je unaprijed odlučeno da se priznanje podijeli.

Institut je vijest o nagradi objavio 20. novembra 2026. Rezultat je zanimljiv ne samo zato što je riječ o rijetkom izjednačenju nego i zato što se dva nagrađena rada bave povezanim izazovima u nauci o materijalima. Jedan istražuje kako polimeru dodati novu funkciju koja bi mogla pomoći u određivanju šta će se s njim dešavati nakon upotrebe, a drugi kako razumjeti unutrašnju strukturu materijala ojačanog vlaknima i tako pouzdanije predvidjeti njegova svojstva.

Izmjena polietilena u samom lancu

Amelie Fox nagrađena je za doktorski rad o kontrolisanoj radikalskoj kopolimerizaciji i terpolimerizaciji uz pomoć kobalta, s ciljem uvođenja ugljen-monoksida u polietilenske lance. Istraživanje je provedeno u okviru projekta INRAD na University of Konstanz. Ključna zamisao jeste unošenje hemijskih jedinica u sam lanac polimera, umjesto da se materijal samo površinski obrađuje ili da mu se dodaje zaseban sastojak.

Polietilen je jedna od vrsta plastike koje se najviše proizvode i najčešće koriste u svijetu. Njegova praktična svojstva objašnjavaju zašto je toliko rasprostranjen, ali razvoj materijala koji se proizvodi u tako velikim količinama donosi poseban izazov: svaka korisna izmjena trebalo bi da mu doda novu funkciju, a da pritom ne zanemari mogućnosti njegovog daljeg korištenja tokom životnog ciklusa. Rad Amelie Fox istražuje hemijski način uvođenja ketonskih grupa u lanac, čime bi se svojstva materijala mogla mijenjati na nivou njegove molekularne građe.

Prema rezultatima koje je predstavio institut, dodate grupe mogle bi omogućiti kontrolu određenih svojstava polietilena, uključujući njegovu osjetljivost na razgradnju pod uticajem svjetlosti. To ne znači da se materijal automatski razgrađuje u svim uslovima niti da je problem plastičnog otpada riješen. Znači da njegova struktura sadrži funkcionalna mjesta koja mogu uticati na njegovo ponašanje — pravac istraživanja koji bi mogao pomoći u osmišljavanju polimera i razmatranju šta će se s njima dešavati nakon upotrebe.

Važnost ovog pristupa leži u tome što se funkcija materijala mijenja već u njegovoj osnovi, odnosno u molekularnom rasporedu, umjesto da se kasnije dodaje kao zasebno svojstvo. U načelu, mogućnost prilagođavanja osobina polimera mogla bi istraživačima i proizvođačima ponuditi više načina da ih prilagode određenoj namjeni. Ipak, prije nego što se rezultat istraživanja pretvori u komercijalni materijal, potrebno je ispitati njegova svojstva, izdržljivost, mogućnost proizvodnje i postupanje s njim na kraju životnog vijeka. Dostupni podaci o doktorskom radu ne tvrde da su ti koraci već završeni.

Institut navodi da je ovaj rad povezan sa širim ciljem: učiniti polimere koji se najviše proizvode na svijetu pogodnijim za reciklažu i ponovnu upotrebu. To je dugoročan istraživački cilj, a ne najava gotovog sistema za reciklažu. Uvođenje hemijske funkcije može biti polazište za proučavanje načina postupanja s materijalom nakon upotrebe, dok će procjena njegovih koristi za okoliš zavisiti od toga kako se zaista proizvodi, koristi, prikuplja i obrađuje.

Od kretanja rastopljenog polimera do usmjerenja vlakana

Drugi dobitnik, Thijs Eijkelmaijers, nagrađen je za doktorski rad o vlaknima koja se nalaze unutar rastopljenih polimera. Proučavao je njihovo kretanje i usmjerenje, kao i vezu tih pojava s reološkim svojstvima materijala. Rad je realizovan u okviru projekta ANGLE na Eindhoven University of Technology. Reologija proučava kako materijali teku i deformišu se pod djelovanjem sila. Ovdje je važna zato što polimer tokom proizvodnje može biti rastopljen, a protok može promijeniti položaj vlakana u njemu.

Kod kompozitnih materijala ojačanih vlaknima, za razumijevanje konačnog proizvoda nije dovoljno znati samo o kojoj je vrsti polimera i vlakana riječ. Važni su i raspored vlakana i njihov smjer unutar materijala, jer mogu uticati na to kako će se gotovi dio ponašati pod opterećenjem. Dok rastopljeni polimer teče tokom proizvodnje, vlakna se mogu usmjeriti na različite načine, zavisno od protoka i svojstava materijala. Zato se doktorski rad bavio vezom između uslova protoka, ponašanja rastopljene mase i kretanja vlakana koja se usmjeravaju.

Eijkelmaijers je tu vezu proučavao kombinovanjem eksperimenata i numeričkih metoda, i to u različitim vrstama rastopljenih polimera. Istraživanje je obuhvatilo smično strujanje, pri kojem slojevi materijala klize jedan u odnosu na drugi, i istezno strujanje, pri kojem se materijal izdužuje u smjeru protoka. Poređenje ova dva tipa strujanja omogućava bolje razumijevanje reakcije vlakana i polimera na različite uslove obrade, umjesto pretpostavke da svi proizvodni postupci djeluju na materijal na isti način.

Jedna od mogućih praktičnih koristi ovakvog znanja jeste bolje predviđanje i kontrolisanje usmjerenja vlakana tokom proizvodnje. Ako se uslovi protoka mogu povezati s onim što se događa vlaknima u rastopljenom polimeru, možda će biti moguće prilagoditi korake proizvodnje tako da se u kompozitnom dijelu postignu odgovarajuća mehanička svojstva. Pouzdanije predviđanje moglo bi učiniti i postupke obrade predvidljivijim. Ipak, prema opisu instituta, doktorski rad donosi znanje i alate za predviđanje i kontrolu; to ne znači da je učinak svakog proizvoda ojačanog vlaknima zagarantovan niti da je proizvodnja takvih materijala ostala bez izazova.

Razlika između ova dva rada vidi se već u njihovoj polaznoj tački. Fox je promijenila hemijski sastav polietilena unošenjem funkcionalnih grupa u njegov lanac, dok je Eijkelmaijers proučavao kako se unutrašnja struktura kompozita oblikuje dok polimer teče. Ipak, oba rada zanima isto: otići dalje od opšteg opisa materijala i razumjeti pojedinosti koje oblikuju njegova svojstva. U prvom slučaju riječ je o vezama i sastavu na molekularnom nivou, a u drugom o usmjerenju vlakana i ponašanju materijala tokom protoka.

Kako je odlučeno o dobitnicima?

Četiri finalista izabrali su naučni savjetnici DPI-ja, profesori Costantino Creton i Bernhard Rieger. Pri izboru su primijenjena dva kriterija koja institut smatra ključnim za procjenu istraživanja: naučna izvrsnost i povezanost rada s temama važnim za industriju. Nakon toga su kandidati predstavili svoja istraživanja učesnicima jesenjeg skupa 17. novembra, a glasovi publike dodani su ostalim elementima ocjenjivanja.

Prema tome, predstavljanje radova pred publikom nije bilo samo prilika da se istraživači i njihov rad predstave nego i dio postupka izbora dobitnika. Konačna ocjena spojila je naučnu vrijednost, povezanost s industrijom i mišljenje publike, a zbir tih elemenata doveo je do izjednačenja Fox i Eijkelmaijersa. Takav način odlučivanja objašnjava kako su nagradu mogla dobiti dva rada koja se bave različitim temama: priznanje nije bilo namijenjeno samo jednom užem području nauke o polimerima, već je vrednovalo kvalitet, značaj i moguću primjenu istraživanja.

Creton je istakao koliko je bilo teško izdvojiti samo četiri kandidata, s obzirom na brojne kvalitetne radove iz različitih oblasti nauke o polimerima. Posebno su mu bili važni radovi koji donose nova naučna saznanja. Rieger je, s druge strane, naglasio da je povezanost s izazovima u industriji bila važan element prijava. To odražava namjerno uspostavljenu ravnotežu u pristupu nagradi: naučna inovacija jeste važna, ali se u ovom kontekstu njen značaj dodatno prepoznaje kada može ponuditi odgovore na praktična pitanja razvoja i obrade materijala.

Četiri istraživanja u široj slici

Među finalistima su, pored dobitnika, bili Lorenzo Merlonghi iz projekta MuMPoL na University of Bologna, koji je istraživao prolazak vodika kroz polukristalne polimere. U završni izbor ušla je i Francesca Gentili iz projekta PERMANENT na University of Salerno, s radom o dvoosno orijentisanim materijalima od jednog sastojka na bazi polietilena. Sva četiri kandidata predstavila su svoja istraživanja istraživačima i industrijskim partnerima na skupu u Amsterdamu.

Teme finalista pokazuju koliko su raznolika pitanja u oblasti polimera: od prolaska molekula kroz strukturu materijala do osmišljavanja materijala određenog sastava, te od izmjene hemijskog lanca do razumijevanja usmjerenja vlakana tokom obrade. Ipak, nagrada za 2026. usmjerila je pažnju na radove Fox i Eijkelmaijersa zato što su dobili jednak ukupan broj bodova, a ne zato što su ostale teme manje važne ili zato što je institut objavio detaljan poredak ostalih kandidata.

To što finalisti dolaze s različitih univerziteta i iz različitih istraživačkih projekata govori i o saradnji koja stoji iza nagrade. Riječ je o doktorskim radovima povezanim s akademskim ustanovama i imenovanim projektima, čiji se rezultati predstavljaju publici koju čine stručnjaci i industrijski partneri. U ovom slučaju navedene ustanove obuhvataju University of Konstanz i Eindhoven University of Technology, kao i univerzitete u Bologni i Salernu, a svaki kandidat povezan je s određenim istraživačkim projektom.

Zaključak

Nagrada Golden Thesis Award Dutch Polymer Institutea za 2026. godinu prvi put je podijeljena nakon što su Amelie Fox i Thijs Eijkelmaijers dobili isti ukupan broj bodova. U okviru projekta INRAD na University of Konstanz, Fox je istraživala kako kontrolisanom polimerizacijom u polietilenske lance uvesti ketonske grupe. Taj pristup mogao bi omogućiti izmjenu svojstava materijala, uključujući njegovu reakciju na svjetlost, i podstaći istraživanja o boljem postupanju s njim nakon upotrebe. Eijkelmaijers je u projektu ANGLE na Eindhoven University of Technology proučavao kako različiti načini protoka rastopljenih polimera utiču na usmjerenje vlakana u kompozitima, koristeći eksperimente i numeričke proračune.

Odluka je donesena na osnovu naučne izvrsnosti i povezanosti s industrijom, uz glasove prisutnih na jesenjem skupu u Amsterdamu 17. novembra 2026. Vijest o nagradi objavljena je 20. novembra. Istraživanja koja mijenjaju materijal na nivou njegovog lanca i ona koja otkrivaju kako se njegova unutrašnja struktura oblikuje tokom proizvodnje pokazuju da različita naučna pitanja mogu voditi istom cilju: boljem razumijevanju i kontroli svojstava polimera, uz nastavak istraživanja njihove primjene i ponovne upotrebe.