Jednostavno rečeno
Evropska i japanska misija BepiColombo nakon dugog putovanja približava se Merkuru. Dvije letjelice će se razdvojiti i kružiti oko planete različitim putanjama kako bi je bolje proučile. Naučni rad trebalo bi da počne 2027. godine, a istraživači žele saznati više o unutrašnjosti Merkura, njegovom magnetnom polju i prošlosti.
BepiColombo se približava važnoj etapi putovanja do Merkura nakon dugog leta tokom kojeg je više puta morala proći pored drugih planeta. Misija uključuje dvije letjelice koje će proučavati planetu iz različitih orbita, ali naučni rad neće početi prije 2027. godine. Cilj je bolje razumjeti sastav Merkura, njegovo magnetno polje i prošlost.
Dolazak do Merkura nije samo putovanje od Zemlje do druge planete. Zbog blizine Sunca, upravljanje brzinom i energijom predstavlja veliki izazov. Prema objavljenom planu misije, ulazak u orbitu trebalo je da počne manevrom 21. novembra. Nakon toga slijedio bi niz koraka koji bi trajali mjesecima, prije nego što letjelice zauzmu svoje konačne orbite.
Važan trenutak nakon putovanja započetog 2018.
BepiColombo je lansiran u oktobru 2018. godine raketom Ariane 5 iz Francuske Gvajane. Na put je krenuo s tri glavna dijela: transportnim i pogonskim modulom, orbitalnom letjelicom Evropske svemirske agencije, poznatom po skraćenici MPO, te letjelicom Japanske agencije za istraživanje svemira, odnosno JAXA-e. Japanska letjelica nosi oznaku MMO, a poznata je i kao Mio. Nakon godina putovanja misija se nije vratila u Zemljino susjedstvo, već se kretala dugom putanjom kroz unutrašnji dio Sunčevog sistema kako bi se postepeno približila Merkuru.
Prema planu, paljenje motora trebalo je da počne 21. novembra u 13:24 po vremenu na istočnoj obali Sjedinjenih Američkih Država, odnosno u 18:24 po srednjoevropskom vremenu. Paljenje je trebalo trajati oko 37 minuta. Taj manevar predstavlja važan korak u pokušaju da se misija uvede u orbitu oko Merkura, ali ne i kraj puta. Podešavanje orbita i razdvajanje letjelica trebalo je da se nastavi još mjesecima.
Važnost ovog trenutka leži u tome što letjelica ne može samo prići planeti i proći pored nje. Mora usporiti i prilagoditi putanju kako bi je Merkurova gravitacija zadržala u orbiti. Merkur ima mnogo slabiju gravitaciju od Sunca. Zato je dolazak postepen proces, a ne jedan događaj koji se završava čim letjelica prođe blizu planete.
Zašto je put do Merkura toliko dug?
Na prvi pogled može djelovati da je Merkur lako dostižan cilj jer je u nekim dijelovima svoje orbite blizu Zemlje. Međutim, njegova blizina Suncu čini putovanje složenim. Sunčeva gravitacija privlači letjelicu i ubrzava je kako se približava zvijezdi. Kada stigne u blizinu Merkura, letjelica mora izgubiti velik dio svoje energije kretanja kako ne bi nastavila velikom brzinom kroz svemir umjesto da je gravitacija planete uhvati u orbitu.
To objašnjava zašto se tim misije odlučio za krivudavu putanju umjesto za direktan let. Put je osmišljen tako da uključuje jedan prelet pored Zemlje, dva pored Venere i šest pored Merkura. Tokom takvih manevara letjelica koristi gravitaciju planeta kako bi postepeno mijenjala smjer i brzinu. Tako se priprema za dolazak do cilja, bez potrebe da cijelim putem neprekidno koristi snažan pogon.
Prvobitni plan predviđao je da putovanje traje oko sedam godina, ali je dolazak odgođen za dodatnu godinu zbog problema sa solarnim panelima. Zbog toga je za električne pogonske motore u transportnom modulu MTM bilo dostupno manje energije. Kada se smanjila količina energije kojom su motori mogli raspolagati, postalo je teže izvesti putanju prema prvobitnom planu, pa se putovanje produžilo. Ovaj problem pokazuje kako kvar na samo jednom dijelu letjelice može promijeniti vremenski raspored čitave svemirske misije, čak i kada njen glavni cilj ostaje isti.
Tri dijela, jedna misija
Osnovu misije čine letjelice MPO i Mio, koje će obavljati naučna posmatranja, te modul MTM, koji je tokom putovanja osiguravao energiju i pogon. Transportni modul pratio je obje letjelice od lansiranja, ali nije jedna od dvije orbitalne letjelice koje će proučavati Merkur. Prema planu dolaska, transportni modul odvojio se od njih 3. septembra, čime je počela nova etapa priprema za rad u blizini planete.
I nakon odvajanja od transportnog modula, MPO i Mio ostali su međusobno povezani tokom etape obuhvaćene planom misije. Njihovo razdvajanje bilo je predviđeno tek oko 9. decembra. Takav raspored omogućava da se pojedine faze puta završe dok letjelice još djeluju kao jedna cjelina. Nakon razdvajanja njihove putanje više neće biti iste jer svaka letjelica ima svoj zadatak i obavljaće posmatranja s drugog mjesta.
Čitava etapa dolaska trebalo bi da traje oko šest mjeseci. To pokazuje da ulazak sonde u orbitu oko Merkura ne znači da se svi zadaci završavaju u jednom danu. Potrebni su brojni manevri i promjene putanje. Nakon razdvajanja očekuje se da Mio zauzme veoma izduženu orbitu koja prolazi iznad polova planete. I MPO će se kretati polarnom orbitom, ali ona će biti manje izdužena od Mijine.
Dvije orbite za drugačiji pogled na Merkur
Izbor dvije različite orbite nije samo tehnički detalj već važan dio načina na koji će se prikupljati podaci. Svaka letjelica posmatrat će Merkur iz drugačijeg ugla i s drugačije putanje, pa bi poređenje njihovih mjerenja trebalo pružiti potpuniju sliku. Očekuje se da će Mio proučavati magnetno okruženje Merkura, dok će evropska letjelica iz manje izdužene orbite obavljati dopunska istraživanja iz druge perspektive.
Za MPO je planiran niz paljenja motora prije nego što stigne do svoje konačne orbite, a očekuje se da će je zauzeti 10. marta 2027. godine. Zajednički naučni rad obje letjelice trebalo je da počne 6. aprila 2027. godine. Tako će proći određeno vrijeme između prvog dolaska do Merkura i planiranog početka prikupljanja naučnih podataka: najprije se moraju dovršiti podešavanje orbita, razdvajanje i pripreme letjelica za naredne faze.
Različite orbite važna su prednost misije s dvije letjelice u odnosu na misiju koja bi imala samo jednu. Posmatranja s dva različita položaja i tokom različitih kretanja mogu otkriti pojave koje se ne vide kada se planeta ili prostor oko nje posmatraju samo iz jedne perspektive. Usklađivanjem mjerenja moguće je povezati ono što se dešava u okolini Merkura s procesima u njegovoj unutrašnjosti, što je važno za razumijevanje ponašanja planete.
Pitanja o jezgru i magnetnom polju
Misija će istraživati više osobina Merkura, počevši od njegove magnetosfere, odnosno područja svemira oko planete na koje utiče njeno magnetno polje. Proučavat će i način na koji magnetosfera djeluje u susretu sa Sunčevim vjetrom. Sunčev vjetar je tok čestica koje Sunce neprestano izbacuje u svemir. Zato je proučavanje međudjelovanja planete i tog toka jedan od glavnih ciljeva misije, s obzirom na to da se Merkur nalazi blizu Sunca.
Letjelice će se baviti i unutrašnjom građom planete, uključujući njeno veliko željezno jezgro, kao i porijeklom Merkurovog magnetnog polja. Mjerenja osobina i promjena magnetnog polja, zajedno s proučavanjem prostora oko planete, mogla bi pomoći naučnicima da povežu ono što opažaju u njenoj blizini s procesima koji se odvijaju u njenoj unutrašnjosti. To nije važno samo za opis Merkura već i za provjeru objašnjenja o tome kako nastaju planete blizu svojih zvijezda i kako se mijenjaju tokom vremena.
Merkur otvara posebna pitanja zbog svog položaja blizu Sunca i osobina svoje unutrašnjosti. Prikupljanjem podataka iz dvije različite orbite misija želi otkriti nove detalje o nastanku i prošlosti planete te ih uklopiti u širu sliku razvoja Sunčevog sistema. Očekivani rezultat nije odgovor na samo jedno pitanje nego skup mjerenja koji bi istraživačima mogao pomoći da osobine Merkura povežu s uslovima u kojima su planete nastajale i mijenjale se tokom vremena.
I put do Merkura dio je naučnog poduhvata
Priča o misiji BepiColombo pokazuje da planiranje svemirske misije ne znači samo odabrati instrumente za posmatranje. Inženjeri i naučnici prvo moraju pronaći put kojim letjelica može stići do cilja. Zatim moraju upravljati energijom i pogonom, izvesti manevre u pravo vrijeme i na kraju smjestiti letjelice u orbite koje odgovaraju naučnim pitanjima. U ovom slučaju put je zahtijevao brojne prelete, a problem sa solarnim panelima produžio je putovanje za još jednu godinu, ali krajnji cilj nije se promijenio: aktivirati dvije letjelice u blizini Merkura.
Dugo vrijeme između lansiranja i početka naučnog rada ne znači da se u međuvremenu ništa ne dešava. Svaka etapa putanje dio je sigurnog dolaska u orbitu, a svaki manevar priprema sljedeći korak. Nakon lansiranja 2018. godine, misija se prema planu približava ulasku u orbitu u novembru. Zatim se očekuje razdvajanje u decembru, konačno zauzimanje orbita tokom 2027. godine i početak naučnog rada u aprilu iste godine.
Kada mjerenja počnu, naučnici će moći proučavati Merkur iz dvije perspektive koje se međusobno dopunjuju. Rezultati bi mogli pomoći u tumačenju građe planete i njenog željeznog jezgra, utvrđivanju osobina magnetnog polja i razumijevanju načina na koji Merkur reaguje na Sunčev vjetar. Zbog toga godine dugog putovanja nisu samo čekanje da sonda stigne na odredište. One su priprema za posmatranje planete do koje je teško doći i prikupljanje podataka koji se ne mogu dobiti samo kratkim prolaskom pored nje.
Zaključak
BepiColombo se približava Merkuru nakon lansiranja u oktobru 2018. godine i putovanja koje je uključivalo jedan prelet pored Zemlje, dva pored Venere i šest pored Merkura. Put je produžen za dodatnu godinu zbog manje količine energije dostupne električnom pogonu. Prema objavljenom rasporedu, 21. novembra trebalo je izvesti manevar koji traje 37 minuta, u sklopu etape dolaska duge oko šest mjeseci. Nakon očekivanog razdvajanja letjelica oko 9. decembra, Mio i MPO trebalo bi da zauzmu različite polarne orbite. Planirani datum konačnog smještanja MPO-a u orbitu je 10. mart 2027. godine, a početak naučnog rada predviđen je za 6. april. Dvije letjelice proučavat će magnetno polje Merkura i njegovu interakciju sa Sunčevim vjetrom, kao i željezno jezgro i razvoj planete. Njihova mjerenja mogla bi pomoći da se bolje razumiju ne samo osobine Merkura već i način na koji su nastajale i mijenjale se planete u Sunčevom sistemu.