Skip to content

Da li nas AI terapeuti vode ka emocionalnoj ovisnosti?

Uz sve veće korištenje alata umjetne inteligencije u oblasti psihološke i emocionalne podrške, nedavna studija Univerziteta Drexel ističe kako korisnici reagiraju na ove tehnologije te koje koristi i rizici iz toga proizlaze.

AI kao psihološka podrška: širenje i trendovi

Studija pokazuje da je korištenje modela umjetne inteligencije za psihološku podršku doživjelo veliki porast u posljednjih nekoliko godina. Prema podacima Američkog psihološkog društva iz 2025. godine, gotovo polovina odraslih u Sjedinjenim Državama koristila je AI tehnologije za potrebe mentalnog zdravlja. Također, druga studija sa Univerziteta Brown otkrila je da jedan od osam mladih koristi ove alate za psihološko savjetovanje.

Razlog za ovaj brzi rast je lakoća pristupa ovim alatima, kao i njihova dostupnost 24/7, bez društvenih osuda koje pojedinci mogu doživjeti na tradicionalnim seansama s psiholozima. Za mnoge, ovi alati predstavljaju privremeni most kada su ljudske terapije nedostupne ili preskupe.

Emocionalni paradoks: tanka granica između koristi i rizika

Studija ističe koncept “emocionalnog paradoksa”, kontradikciju između korištenja AI kao efikasnog alata i skliznuća ka štetnoj emocionalnoj ovisnosti. Kada se ovi alati koriste za specifične svrhe poput planiranja ili učenja mehanizama prilagodbe, rezultat je često pozitivan. Međutim, težnja za izgradnjom duboke emocionalne veze bez jasnih ciljeva može dovesti do prekomjerne emocionalne ovisnosti i pogoršanja psiholoških simptoma.

Studija navodi da su mnogi korisnici prijavili negativne osjećaje poput krivice i srama zbog prekomjerne ovisnosti o ovim alatima.

Integracija s ljudskom terapijom: potreba za jasnim granicama

Iako ovi alati uživaju široko prihvatanje, većina korisnika ih vidi kao dopunu ljudskoj terapiji, a ne kao zamjenu. Više od 51% analiziranih komentara u studiji pokazalo je zabrinutost korisnika zbog rizika i ograničenja povezanih s korištenjem AI u psihološkoj terapiji.

Istraživači naglašavaju važnost dizajniranja AI programa s jasnim granicama i zaštitama, posebno u slučajevima koji zahtijevaju društvo ili traže ponavljajuću utjehu. Ovi alati trebaju biti zasnovani na dokazanim naučnim osnovama i unutar sigurnosnih okvira kako bi se osiguralo da ne postanu izvor prekomjerne ovisnosti.

Zaključak

Ova studija pruža važne uvide u način korištenja umjetne inteligencije u psihološkoj i emocionalnoj podršci. Dok istraživači ukazuju na to da korisnici pristupaju ovim alatima s oprezom, neophodno je da budu dizajnirani na način koji osigurava sigurnost i efikasnost. S obzirom na nastavak širenja ovih tehnologija, važno je da korisnici budu svjesni potencijalnih koristi i rizika koji ih prate.