Skip to content

Euclid je otkrio 31 drevni kvazar: svjetlost koja nam dolazi iz samog početka svemira

Jednostavno rečeno

Teleskop Euclid pronašao je 31 veoma udaljen i sjajan izvor svjetlosti povezan s ogromnim crnim rupama u središtima galaksija. Njihova svjetlost krenula je na put dok je svemir još bio veoma mlad. Ova otkrića pomažu naučnicima da saznaju kako su nastale i rasle prve velike galaksije i crne rupe.

Svjetionici koje pokreću crne rupe

Kvazar nije zaseban svjetleći objekat poput lampe. To je aktivno razdoblje u životu jezgra galaksije, koje nastupa kada velike količine gasa i druge materije počnu padati prema crnoj rupi u njenom središtu. Dok se materija okreće i približava crnoj rupi, oslobađa se ogromna količina energije. Zbog toga jezgro galaksije može zasjati stotinama, pa čak i hiljadama puta jače od ostatka galaksije.

Upravo zbog snažnog sjaja kvazare je lakše uočiti, ali potraga za njima ipak nije jednostavna. Pronaći kvazar iz daleke prošlosti nalik je traženju slabašnog svjetionika u beskrajnoj tami: svjetlost koja je krenula prije više milijardi godina do nas stiže veoma oslabljena, a može se pomiješati sa svjetlošću neke mnogo bliže zvijezde. Osim toga, u ranom svemiru bilo je malo galaksija koje su dovoljno narasle da u sebi imaju ogromne crne rupe i aktivne kvazare.

Zato je slika populacije prvih kvazara dugo bila nepotpuna. Dostupni uzorci uglavnom su obuhvatali najsjajnije objekte, koje je bilo najlakše otkriti, ali oni ne moraju predstavljati širu populaciju drevnih kvazara. Ako se istraživači oslanjaju samo na te izuzetne primjere, teško mogu utvrditi koliko su česti manje sjajni kvazari ili steći uravnoteženu sliku o razvoju galaksija i crnih rupa u tom razdoblju.

Široko snimanje otkriva ono što je ranije izmicalo

Teleskop Euclid započeo je misiju nakon lansiranja 2023. godine. Mogućnost snimanja ogromnih dijelova neba, osjetljivost na slabe objekte i oštrina njegovih snimaka otvorili su novi način potrage za ovim rijetkim izvorima. Posmatranje infracrvenog dijela spektra iz svemira pomaže mu da zabilježi svjetlost veoma udaljenih objekata. Umjesto da potragu ograniči na mali broj unaprijed odabranih ciljeva, teleskop može pregledati široka područja neba, a zatim izdvojiti objekte koje vrijedi detaljnije proučiti.

U podacima prikupljenim tokom širokog snimanja Euclida prepoznat je 31 kvazar iz ranog svemira. Važnost ovog uzorka ne ogleda se samo u tome što su katalozi postali obimniji: među pronađenim objektima ima i onih koji su manje sjajni od mnogih ranije otkrivenih kvazara. To naučnicima pruža bolju priliku da prouče širu populaciju drevnih kvazara, umjesto da zaključke zasnivaju samo na njenim najsjajnijim pripadnicima.

Istraživački rad u kojem su predstavljeni ovi rezultati predvodio je Daming Yang sa Univerziteta u Leidenu u Nizozemskoj. On je istakao da proučavanje ranih kvazara otvara pogled na to kako su nastajali veoma veliki sistemi i kako su brzo rasli. To je i dalje jedno od velikih pitanja astrofizike. Ogromna masa crnih rupa u tom ranom razdoblju predstavlja izazov za naučnike: kako su ti objekti mogli nastati i narasti za relativno kratko vrijeme nakon Velikog praska?

Uspjeh Euclida ne ogleda se samo u tome što je pronašao više objekata nego ranije; promijenio se i tempo potrage. Astronomima je trebalo više od deset godina da pronađu oko deset kvazara s crvenim pomakom od 7 ili većim. Euclid je taj broj premašio tokom jedne godine potrage opisane u ovom otkriću. Ta razlika pokazuje koliko široko snimanje i sposobnost bilježenja slabe svjetlosti mogu pomoći u pronalaženju rijetkih ciljeva.

Šta nam crveni pomak govori o starosti kvazara?

Među 31 kvazarom, njih 12 ima crveni pomak od 7 ili veći. Ova mjera opisuje kako se svjetlost mijenja dok prolazi kroz svemir koji se širi: njeni talasi pomjeraju se prema većim talasnim dužinama. Astronomi na osnovu veličine tog pomaka procjenjuju udaljenost objekta i doba iz kojeg potiče svjetlost koju danas posmatramo. Što je crveni pomak veći, to svjetlost uglavnom dolazi iz ranijeg razdoblja historije svemira.

Crveni pomak od najmanje 7 znači da svjetlost potiče iz vremena kada je svemir bio mlađi od 770 miliona godina. Ovi objekti nam, dakle, ne pokazuju kakvi su danas, već kako su izgledali u veoma davnoj prošlosti. Svjetlosti koja danas stiže do teleskopa trebalo je izuzetno mnogo vremena da pređe kosmičku udaljenost. Zato se za astronomsko posmatranje udaljenih objekata ponekad kaže da je poput putovanja kroz vrijeme: ono nam omogućava da proučavamo svemir kakav je nekad bio, a ne samo kakav izgleda sada.

Kada bude završen, široki pregled Euclida obuhvatit će više od trećine cijelog neba. Tako veliko područje posebno je važno jer su drevni kvazari rijetki i možda se neće nalaziti u malom dijelu neba koji se posmatra. Što je pregled veći, veća je vjerovatnoća da će se pronaći ovi izuzetni objekti. Istovremeno se može prikupiti širi uzorak koji omogućava poređenje sjajnijih i manje sjajnih kvazara.

Dva rekordna objekta iz prvih 670 miliona godina

Dva otkrivena kvazara izdvojila su se svojom starošću. Prvi nosi oznaku EUCL J172902.75+641018.1 i ima crveni pomak 7.77. Drugi, EUCL J125308.55+705432.3, ima crveni pomak 7.69. Oba su udaljena nešto više od 13 milijardi svjetlosnih godina od Zemlje, a sjala su već tokom prvih 670 miliona godina kosmičke historije.

Ova dva posmatranja pomjerila su poznatu granicu starosti kvazara u još ranije doba. Prethodni rekord držao je kvazar otkriven 2021. godine, s crvenim pomakom 7.64. Na prvi pogled razlike između ovih vrijednosti mogu djelovati male, ali su važne kada se porede objekti na samoj granici onoga što možemo vidjeti iz prošlosti svemira: veći crveni pomak znači da gledamo u ranije razdoblje.

Prema podacima Euclidovog tima, broj poznatih kvazara iz ovog ranog razdoblja više se nego udvostručio. Novi objekti ne uklanjaju sve nepoznanice, ali istraživačima pružaju više podataka za poređenje. Da li su drevne crne rupe podjednako sjajne? Rastu li sve u sličnim galaktičkim okruženjima? I kako su manje sjajni objekti raspoređeni u odnosu na one najsjajnije? Veći uzorak omogućava da se ovakva pitanja postavljaju i provjeravaju na pouzdaniji način.

Galaksija puna gasa i zvijezda oko jednog kvazara

Dodatna istraživanja nisu se zaustavila na određivanju položaja objekata i mjerenju njihovog crvenog pomaka. Tim koji predvodi Silvia Belladitta detaljnije je proučio kvazar koji je drugi po starosti u grupi koju su pronašli Yang i njegove kolege. Posmatranja su pokazala da se kvazar nalazi unutar galaksije bogate gasom i prašinom, u kojoj se zvijezde stvaraju veoma velikom brzinom.

Ovaj nalaz daje važnu novu dimenziju priči o crnoj rupi. Kvazar astronomima govori o aktivnosti u središtu galaksije, dok okolna galaksija otkriva u kakvom se okruženju ta aktivnost odvija. Gas, prašina i intenzivno stvaranje zvijezda u istoj galaksiji omogućavaju istraživačima da proučavaju vezu između rasta centralne crne rupe i razvoja galaksije u kojoj se nalazi. Jedan primjer nije dovoljan da objasni sve prve galaksije, ali pruža konkretan slučaj koji se može porediti s budućim otkrićima.

Ova slika je važna zato što naučnici pokušavaju utvrditi jesu li ogromne crne rupe i velike galaksije rasle istovremeno ili je jedno uticalo na drugo na različite načine. Drevni kvazar otkriva veoma aktivno središte i galaksiju oko njega u kojoj se stvaraju zvijezde. Taj prizor pomaže u proučavanju njihove povezanosti u uslovima ranog svemira.

Kvazari u doba ponovne ionizacije

Ovi objekti pripadaju važnom razdoblju kosmičke historije poznatom kao doba ponovne ionizacije. Prije njega svemir je prošao kroz takozvano mračno doba, kada je bio relativno hladan i taman. Kako su se pojavljivali aktivniji izvori zračenja, njihova energija počela je zagrijavati okolni gas i odvajati elektrone od atoma, odnosno ionizirati atome. To je bila velika promjena uslova u kojima se svemir kasnije razvijao i doprinijela je oblikovanju kosmičkog prizora koji danas posmatramo.

Kvazari mogu biti važan dio dokaza koji pomažu da istražimo šta se dešavalo u tom razdoblju, jer njihovo snažno zračenje osvjetljava uslove u ranom svemiru. Ipak, njihova priča ne može se odvojiti od galaksija, gasa i zvijezda. Svaki pronađeni kvazar omogućava naučnicima da povežu aktivnost crne rupe s njenom okolinom i sredinom koja se mijenjala tokom ponovne ionizacije. Zato drevni kvazar privlači pažnju ne samo zbog svoje starosti ili sjaja.

Ovi kvazari su rijetki, ali je upravo zbog toga svaki od njih vrijedan. Svako novo posmatranje dodaje još jednu tačku na mapu razdoblja do kojeg je teško doprijeti i može pomoći u objašnjenju nastanka prvih generacija galaksija. Kako se broj poznatih objekata bude povećavao, istraživači će postepeno moći preći s proučavanja pojedinačnih, izuzetno sjajnih primjera na razumijevanje reprezentativnijeg uzorka objekata koji su tada postojali.

Od snimanja neba do razumijevanja tamnog svemira

Rezultati su proizašli iz širokog pregleda neba koji provodi Euclid, projekt čiji je cilj da na kraju obuhvati više od trećine neba. Glavni zadatak teleskopa jeste proučavanje tamnog svemira, ali snimanje tako velikih područja istovremeno otkriva i druge objekte i pojave. Proučavajući milijarde galaksija, Euclid pomaže u istraživanju sastava, historije, razvoja i strukture svemira na velikim razmjerama. Drevni kvazari jedan su od neobičnih rezultata tog pregleda.

Otkrića ovog obima ne bi bila moguća bez obrade ogromnih količina podataka. Tim Euclida, koji okuplja hiljade naučnika i inženjera u okviru konzorcija Euclid, učestvuje u pretvaranju snimaka i drugih podataka u objekte koje je moguće dalje proučavati. Nakon što prepoznaju moguće kvazare, istraživači mogu usmjeriti teleskope na Zemlji prema njima i detaljnije ispitati njihova svojstva. Tako se široko snimanje iz svemira povezuje s analizom i dodatnim posmatranjima potrebnim da bi se udaljeni objekti potvrdili.

Tim misije smatra da Euclid nudi snažnu kombinaciju širokog područja posmatranja, dubine snimaka, njihove oštrine i infracrvenog vida iz svemira. Ove osobine ne znače da će otkrivanje kvazara biti automatsko, ali povećavaju mogućnost da se uoče rijetki i slabo sjajni objekti koje su ranije potrage mogle propustiti. Praktičan rezultat vidi se u brzom porastu broja kvazara s velikim crvenim pomakom i u pronalasku objekata koji su nadmašili prethodni rekord.

Zaključak

Teleskop Euclid dodao je 31 kvazar iz ranog svemira u zbir poznatih objekata. Njih 12 ima crveni pomak od 7 ili veći, a kod dva kvazara on iznosi 7.77 i 7.69. Njihova svjetlost potiče iz vremena kada svemir nije bio stariji od 670 miliona godina, a udaljeni su nešto više od 13 milijardi svjetlosnih godina. Istraživanje jednog od njih otkrilo je galaksiju bogatu gasom i prašinom, u kojoj se zvijezde stvaraju velikom brzinom. Kako Euclid bude snimao više od trećine neba, uzorak bi mogao postati dovoljno velik da pomogne naučnicima da objasne kako su supermasivne crne rupe uspjele tako brzo narasti u ranom svemiru.