Jednostavno rečeno
Težina i visina ne govore uvijek dovoljno o tome kako višak masnog tkiva utiče na zdravlje. Istraživači su pronašli nasljedne osobine povezane s gojaznošću koje mogu bolje ukazati na rizik od nekih srčanih bolesti nego uobičajeni pokazatelj izračunat prema težini i visini. Ipak, taj pristup treba dodatno ispitati prije nego što se počne koristiti pri liječenju pojedinaca.
Od jednog broja do šire slike zdravlja
Indeks tjelesne mase računa se tako što se težina podijeli kvadratom visine. Zbog jednostavnog izračuna često se koristi u istraživanjima velikih grupa i početnim zdravstvenim pregledima. Međutim, ne pokazuje neposredno koliko osoba ima masnog, a koliko mišićnog tkiva, gdje se masnoća nakuplja niti da li utiče na rad organa i tkiva. Dvoje ljudi može imati isti indeks, a ipak se znatno razlikovati po količini i rasporedu masnog tkiva, kao i po njegovim posljedicama za zdravlje.
Upravo je to važno za razumijevanje pojma kliničke gojaznosti. Ne radi se samo o težini koja je visoka prema određenoj formuli, već o povećanoj količini masnog tkiva i procjeni da li je ona praćena poremećajem u radu nekog organa ili tkiva. Komisija od 58 članova objavila je u časopisu The Lancet Diabetes & Endocrinology novu definiciju gojaznosti godinu prije ovog istraživanja. Cilj je bio omogućiti objektivnije postavljanje dijagnoze, olakšati kliničke odluke i pomoći u određivanju prioriteta liječenja i javnog zdravstva.
Prema preporukama komisije, indeks tjelesne mase trebalo bi koristiti ograničeno: kao približnu procjenu rizika u populaciji ili kao početni pokazatelj, a ne kao samostalnu procjenu zdravlja pojedinca. Povećanu količinu masnog tkiva moguće je potvrditi neposrednim mjerenjem udjela tjelesne masti, ako je takvo mjerenje dostupno, ili upotrebom najmanje još jednog pokazatelja građe tijela. To može biti obim struka, odnos obima struka i kukova ili odnos obima struka i visine, uz indeks tjelesne mase. Metode mjerenja i korištene granice treba prilagoditi dobi, spolu i porijeklu stanovništva.
Komisija navodi i praktični izuzetak za osobe čiji je indeks tjelesne mase veći od 40 kg/m²: kod njih se može pretpostaviti izrazito povećana količina masnog tkiva bez dodatne provjere. Nakon što se utvrdi gojaznost, bez obzira na to da li je praćena poremećajima u radu organa i tkiva, prema smjernicama treba procijeniti radi li se o kliničkoj gojaznosti. Ova razlika je važna jer sama povećana količina masnog tkiva ne daje uvijek potpunu sliku njegovog uticaja na zdravlje.
Genetsko istraživanje u različitim populacijama
Autori novog istraživanja primijenili su ovaj okvir kako bi ispitali genetsku osnovu kliničke gojaznosti. U timu je bilo devet istraživača sa Johns Hopkins University i jedan istraživač sa Ohio State University. Analizirali su podatke 151.642 osobe s kliničkom gojaznošću i uporedili ih s podacima 128.874 osobe kod kojih gojaznost nije zabilježena. U istraživanju je bilo zastupljeno pet grupa različitog populacijskog porijekla.
Podaci su preuzeti iz UK Biobank i američkog programa All of Us. UK Biobank sadrži biološke, zdravstvene i životne podatke prikupljene od približno pola miliona učesnika. Program All of Us, koji vodi National Institutes of Health, osmišljen je da podrži preciznu medicinu prikupljanjem podataka od najmanje milion stanovnika Sjedinjenih Američkih Država. Velike baze podataka omogućavaju istraživačima da provjere mogu li se rezultati uočiti u različitim populacijama, umjesto da se analiza ograniči na mali uzorak ili samo jednu genetsku pozadinu.
U analizi je izdvojeno 127 nezavisnih genetskih područja povezanih s kliničkom gojaznošću. Zanimljivo je da 63 od tih područja nisu pokazala statistički značajnu povezanost s indeksom tjelesne mase. To ne dokazuje da je indeks bezvrijedan, ali ukazuje na to da šira klinička definicija može otkriti genetske osobine koje ne dolaze do izražaja u istraživanjima usmjerenim prvenstveno na težinu i visinu.
Genetska varijanta povezana s masnoćama u krvi
Jedna od najizraženijih razlika odnosila se na genetsku varijantu označenu kao rs15285. Ona se nalazi u regulatornom području gena LPL, koji sadrži uputstva za stvaranje enzima lipoproteinske lipaze. Taj enzim učestvuje u obradi masnoća u krvi, uključujući trigliceride.
Istraživači su utvrdili da je ova varijanta povezana s genetskim signalima koji utiču na aktivnost gena LPL, kao i s višom koncentracijom triglicerida. Ova veza je potencijalno značajna jer krv prenosi mješavinu masnoća i drugih molekula na koje utiču metabolički procesi, a njihova neravnoteža može biti povezana s rizikom od srčanih bolesti. Ipak, postojanje genetske povezanosti samo po sebi ne dokazuje da varijanta izaziva određenu bolest niti određuje šta bi trebalo učiniti u liječenju svake osobe koja je nosi.
Ovaj nalaz pokazuje i zašto je gojaznost složenija od razvrstavanja ljudi prema indeksu tjelesne mase. Genetske razlike mogu biti povezane s određenim procesima, poput regulacije masnoća u krvi, iako se njihov uticaj ne vidi na isti način u odnosu težine i visine. Potrebna su dodatna istraživanja kako bi se razjasnilo kako genetske razlike dovode do promjena u masnoćama, a zatim i do zdravstvenih rizika.
Ocjena koja objedinjuje brojne genetske signale
Istraživači nisu proučavali samo pojedinačna genetska područja nego su izradili i genetsku ocjenu za kliničku gojaznost. Ona objedinjuje podatke o velikom broju genetskih varijanti kako bi procijenila nasljednu sklonost povezanu s određenom osobinom. Ocjena je bila povezana s indeksom tjelesne mase, udjelom tjelesne masti i obimom struka, što znači da je obuhvatila različite pokazatelje građe tijela, a ne samo indeks.
Kada su je uporedili s genetskom ocjenom zasnovanom na indeksu tjelesne mase, nova ocjena pokazala je snažniju povezanost s faktorima rizika za kardiovaskularne bolesti i proteinskim pokazateljima upale. Među njima su bili interleukin-6, faktor rasta fibroblasta 21 i faktor rasta hepatocita. Ocjena je bila povezana i s pokazateljima koji se odnose na otpornost na inzulin, uključujući adiponektin, rezistin, leptin i receptor za leptin.
To poređenje ne znači da nova ocjena može dijagnosticirati upalu ili otpornost na inzulin niti da zamjenjuje poznate medicinske pretrage. Riječ je o statističkoj metodi koja objedinjuje genetske signale, a zatim provjerava koliko su oni povezani s drugim zdravstvenim osobinama. Rezultati bi u budućnosti mogli pomoći u boljoj procjeni rizika kod određenih grupa, ali praktična vrijednost ocjene zavisi od toga hoće li se pokazati da ljekaru pruža korisne informacije povrh nalaza pregleda i podataka o ranijem zdravstvenom stanju.
Moguća veza sa srčanim i moždanim udarom
Prema istraživačkom timu, ocjena kliničke gojaznosti bolje je razvrstavala ljude prema genetskom riziku nego ocjena zasnovana na indeksu tjelesne mase kada je riječ o tri važna događaja: infarktu miokarda, odnosno srčanom udaru, zatajenju srca i moždanom udaru. To znači da statistički model možda može preciznije svrstati ljude prema relativnoj vjerovatnoći rizika. To, međutim, nije isto što i sigurno predviđanje da će određena osoba oboljeti.
Istraživači su poboljšanje provjerili u četiri dugoročna američka zdravstvena istraživanja. Prvo je Atherosclerosis Risk in Communities (ARIC), istraživanje koje je u početku pratilo faktore povezane s neprimjetnom aterosklerozom, a kasnije proširilo fokus na rizike od srčanih bolesti, među kojima su srčani udar, bolest koronarnih arterija, moždani udar i zatajenje srca. U njemu je učestvovalo približno 16.000 odraslih osoba u Sjedinjenim Američkim Državama.
Drugo istraživanje, Multi-Ethnic Study of Atherosclerosis (MESA), podržava National Heart, Lung, and Blood Institute pri National Institutes of Health. Ono proučava osobine kardiovaskularnih bolesti prije pojave simptoma i faktore koji mogu ukazati na njihovo napredovanje do jasno izražene bolesti ili na pogoršanje ranih promjena. U početnoj fazi istraživanja, između 2000. i 2002. godine, učestvovalo je 6.814 odraslih osoba.
U poređenju je korišten i Framingham Heart Study, pokrenut 1948. godine s ciljem prepoznavanja čestih osobina i faktora koji doprinose nastanku kardiovaskularnih bolesti. Od 1971. godine Boston University School of Medicine ima ulogu ugovornog i akademskog partnera National Institutes of Health u ovom istraživanju. U različite istraživačke grupe uključeno je više od 15.400 učesnika.
Četvrto istraživanje bila je Women’s Health Initiative, koja je prvo finansiranje dobila 1992. godine. Usmjerena je na strategije za prevenciju srčanih bolesti, raka dojke, raka debelog crijeva i rektuma te osteoporoze kod žena nakon menopauze. U istraživanje je uključeno 161.808 žena. Provjera ocjene kroz različite projekte pruža mogućnost da se utvrdi da li povezanost opstaje i u nezavisnim podacima, među grupama koje se razlikuju po osobinama i istraživačkim ciljevima.
Obećavajući nalazi, ali test još nije spreman za ordinacije
U preliminarnoj verziji istraživanja autori su naveli da je razvrstavanje učesnika u grupe s niskom, srednjom i visokom nasljednom sklonošću prema gojaznosti dovelo do promjene kategorije kod 35% osoba kada je korištena ocjena kliničke gojaznosti umjesto ocjene zasnovane na indeksu tjelesne mase. Promjena kategorije znači da je model neke ljude svrstao u drugu grupu rizika. To ne znači da je 35% učesnika oboljelo niti da će promjena klasifikacije sama po sebi poboljšati njihovo zdravlje.
Istraživački tim naglasio je da je potrebno dodatno ispitati mogu li ove ocjene pružiti više koristi u dijagnostici, određivanju nivoa rizika ili vođenju liječenja nego procjena zasnovana na indeksu tjelesne mase. Genetsko testiranje u nekim rijetkim oblicima gojaznosti već može pomoći pri izboru određenog liječenja, ali to ne dokazuje da će opća genetska ocjena dovesti do odgovarajuće ili bolje terapijske odluke za svaku osobu. Vrijednost ocjene može zavisiti i od toga koliko su različite populacije zastupljene u podacima na kojima je zasnovana.
Rezultati su predstavljeni na istraživačkom posteru tokom godišnjeg sastanka American Society of Human Genetics za 2026. godinu, održanog u Montrealu od 20. do 24. oktobra. Rad je nosio naslov „Analiza cijelog genoma i genetsko predviđanje kliničke gojaznosti“. Autori odgovorni za prepisku bili su Sohail Zahed, ljekar s doktoratom i istraživač u Ciccarone Center for the Prevention of Cardiovascular Disease pri Johns Hopkins University, i Alexis Patel, doktorica nauka, direktorica Malone Center for Engineering in Healthcare te direktorica za strategiju i partnerstva pri Data Science and Artificial Intelligence Institute na istom univerzitetu. Tim je preliminarnu verziju istraživanja objavio i 22. maja.
Zaključak
Rezultati upućuju na to da klinička gojaznost može sadržavati genetske i zdravstvene informacije koje sam indeks tjelesne mase ne bilježi. Istraživači su pronašli 127 genetskih područja povezanih s kliničkom gojaznošću, od kojih 63 nisu bila statistički značajno povezana s indeksom. Izradili su i genetsku ocjenu povezanu s pokazateljima zdravlja srca, upale i otpornosti na inzulin, koja je u opisanim analizama bolje razvrstavala ljude prema riziku od srčanog udara, zatajenja srca i moždanog udara. Prednost ove klasifikacije pokazala se u četiri velika američka istraživanja, a u preliminarnoj analizi promijenjena je kategorija rizika za 35% učesnika. Ipak, ovo je istraživački korak, a ne metoda spremna za rutinsku kliničku upotrebu: potrebno je potvrditi da ocjene zaista donose dodatnu korist. Šira poruka je da bi procjena gojaznosti mogla biti preciznija kada uzima u obzir količinu masnog tkiva, obim tijela, rad organa i cjelokupno zdravstveno stanje, umjesto da se svodi na jedan broj.