Jednostavno rečeno
Harmony je dio Međunarodne svemirske stanice koji povezuje njene različite cjeline. U njemu ima prostora za opremu i odmor astronauta, a njegovi priključci omogućili su da se stanici dodaju novi laboratoriji i da na nju pristaju svemirske letjelice. Iako nije veliki laboratorij, ova jedinica pomogla je da stanica postane prostranija i bolje povezana.
Središte za povezivanje, a ne samo dodatna prostorija
U oktobru 2007. godine, svemirski šatl Discovery donio je modul Harmony na Međunarodnu svemirsku stanicu. Harmony nije bio veliki laboratorij sam po sebi, nego prostor koji povezuje dijelove stanice, prima opremu i pruža mjesta za odmor američkih astronauta. Zahvaljujući njemu, bilo je moguće dodati nove laboratorije, a kako se stanica širila, povećavao se i prostor dostupan posadi.
Kada zamišljamo svemirsku stanicu, možda nam se čini da je riječ o nizu laboratorija povezanih jedan s drugim. Iza takve slike, međutim, nalazi se mreža prolaza i priključnih mjesta koja različite module spaja u jednu cjelinu. Dana 23. oktobra 2007. počela je važna etapa širenja Međunarodne svemirske stanice: šatl Discovery dopremio je modul Harmony. On nije bio tek još jedna prostorija, već čvorište koje je pomoglo da se moduli povežu na uređen način i da posada i rad na stanici dobiju više prostora.
Središte za povezivanje, a ne samo dodatna prostorija
Modul Harmony poznat je i kao Node 2, odnosno drugi čvor. Bio je to drugi glavni spojni modul koji je NASA dopremila na stanicu, nakon modula Unity, poznatog kao prvi čvor. Njegova namjena najbolje opisuje njegovu ulogu: Harmony je mjesto koje povezuje različite dijelove stanice i pruža zajedničke priključke za laboratorijske module. Zato njegova važnost nije bila samo u opremi smještenoj unutar njega. Jednako važno bilo je to što je omogućio nove načine povezivanja i budućeg širenja stanice.
Modul je širok oko 14 stopa, a dug 24 stope, što je približno dužina manjeg autobusa. U poređenju sa zgradom na Zemlji, te mjere mogu djelovati skromno, ali u orbitalnoj stanici svaki prostor ima veliku vrijednost, a svaki dio mora služiti više namjena. Harmony pruža unutrašnji prostor za opremu i skladištenje, kao i mjesta za odmor dijela posade. Istovremeno, njegovi priključci omogućavaju spajanje dodatnih modula i svemirskih letjelica koje dolaze na stanicu.
Modul je za NASA-u izgradila italijanska kompanija Thales Alenia Space. Ima pet priključaka opremljenih zajedničkim mehanizmima za spajanje, namijenjenih povezivanju različitih dijelova stanice. Upravo zbog njih Harmony je postala svojevrsna orbitalna raskrsnica: na njega se mogu spojiti laboratorijski moduli, a pojedini priključci korišteni su i za prihvat teretnih letjelica koje dolaze na stanicu. Na gornjoj strani modula nalazi se i priključak za pristajanje letjelica.
Putovanje koje je počelo na šatlu Discovery
Harmony je stigao u svemir u oktobru 2007. godine, u sklopu misije šatla STS-120. Nije odmah postavljen na svoje konačno mjesto. Astronauti su ga privremeno pričvrstili za modul Unity. To je bio dio postupka montaže koji se odvijao u više koraka: prije nego što je Harmony mogao stići na konačnu poziciju, bilo je potrebno drugačije rasporediti priključna mjesta na stanici.
Nakon što je šatl otišao, članovi posade upotrijebili su robotsku ruku stanice da pomjere priključak za šatl, koji se nalazio kod laboratorija Destiny. Time je oslobođeno dovoljno prostora da se Harmony premjesti na stalno mjesto, pored Destinyja. Nakon putovanja koje je trajalo oko dvije sedmice, modul je premješten s privremene pozicije kod Unityja na prednji priključak laboratorija Destiny, glavnog NASA-inog laboratorija na stanici, prema opisu izvora.
Ovi koraci pokazuju da postavljanje novog modula nije jednostavno kao unošenje dodatne prostorije u slobodan prostor. Moduli i letjelice koriste ograničen broj priključaka, pa je ponekad potrebno pomjeriti jedan dio kako bi drugi mogao zauzeti mjesto koje najbolje odgovara rasporedu stanice. U slučaju Harmonyja, pomjeranje priključka za šatl robotskom rukom bilo je važan korak u rješavanju problema s rasporedom, a ne usputni detalj putovanja.
Veza s evropskim i japanskim laboratorijima
Kada je postavljen pored Destinyja, Harmony je postao spojna tačka za važne međunarodne laboratorije. Evropski laboratorij Columbus priključen je s njegove desne strane, dok je japanski laboratorij Kibo povezan s lijeve. Tako je Harmony povezao različite dijelove stanice i postao karika između njih, umjesto da bude izdvojeni dodatak povezan samo s jednim laboratorijem.
Raspored modula oko Harmonyja imao je praktičnu ulogu u širenju stanice. Odgovarajući priključak omogućava da se postojeća struktura proširi dodavanjem novih modula, a može poslužiti i za dolazak svemirskih letjelica. Neki priključci na Harmonyju korišteni su za teretne brodove, dok priključak na gornjoj strani modula omogućava pristajanje letjelica koje dolaze na stanicu. Tako je Harmony istovremeno povezivao unutrašnje dijelove stanice i služio za prihvat letjelica.
Naziv Harmony, odnosno „sklad“, dobro pristaje modulu koji povezuje dijelove nastale u okviru različitih programa i partnerstava. Ipak, modul se u početku nije tako zvao. U početku se zvao drugi čvor, a današnje ime izabrano je na javnom konkursu koji je organizirala NASA. U praktičnom smislu, promjena naziva nije promijenila njegovu osnovnu namjenu: da pruži uređenu tačku za povezivanje laboratorija i modula te pomogne da se raspoloživi prostor na stanici što bolje iskoristi.
Prostor za posadu i opremu
Unutar Harmonyja nalazi se osam nosača namijenjenih teretu i opremi. Četiri su predviđena za sisteme avionske elektronike, dok se preostala četiri mogu koristiti za skladištenje ili uređenje prostora za boravak posade. U modulu se nalaze i mjesta za odmor američkih astronauta, pa on ima i stambenu ulogu, a ne samo funkciju prolaza između laboratorija.
Na svemirskoj stanici prostor za boravak posade ne može se odvojiti od svakodnevnog rada. Prostor za opremu i odmor dio je povezane cjeline i mora odgovarati kretanju ljudi i potrebama susjednih modula. Osam nosača omogućava različite namjene unutar Harmonyja, dok pet priključaka povezuje modul s drugim dijelovima stanice. Tako Harmony obavlja dvije povezane zadaće: uređuje ono što se nalazi u njegovoj unutrašnjosti i pruža priključke za ono što mu se dodaje izvana.
Kada je Harmony stigao, njegov uticaj na prostor za život slikovito je opisan poređenjem stanice s kućom koja je od veličine kuće s otprilike tri spavaće sobe narasla do veličine kuće koja liči na onu s pet spavaćih soba. To ne znači da je stanica kuća u uobičajenom smislu, već pokazuje koliku je razliku donio dodatni prostor koji posada može koristiti. U okruženju ograničenih dimenzija, povećanje koje bi na Zemlji moglo izgledati skromno može znatno proširiti mogućnosti za život i rad u orbiti.
Nastavak širenja nakon pauze
Dodavanje Harmonyja označilo je početak nove etape u izgradnji Međunarodne svemirske stanice. Prije njegovog dolaska, stanica je posljednji put proširena 2001. godine, kada je postavljen ruski spojni modul Pirs, koji je kasnije uklonjen. U godinama između tog proširenja i dolaska Harmonyja stanica nije dobila sličan novi modul, pa je misija STS-120 bila važan korak u nastavku njenog širenja.
Zato značaj misije nije bio samo u dopremanju modula poznatih dimenzija. Harmony je obezbijedio potrebnu osnovu da stanica primi i rasporedi druge module. Sam je poslužio kao veza za dolazak Columbusa i Kiboa, a njegovi priključci koristili su se i za teretne letjelice i njihovo pristajanje. Bez čvorišta koje obavlja te zadatke, širenje stanice bilo bi složenije, jer je svakom novom modulu potrebno odgovarajuće mjesto za povezivanje s već postojećom strukturom.
Ovdje se vidi vrijednost modularnog dizajna stanice: njeni brojni dijelovi imaju različite namjene, ali su povezani preko posebno određenih priključaka. Harmony ne zamjenjuje laboratorij Destiny, niti laboratorije Columbus ili Kibo. Njegova uloga je da omogući njihovo povezivanje i da stanici doda vlastiti unutrašnji prostor. U tom smislu, njegov uticaj bio je veći od njegovih dimenzija, jer su korist imali i povezani moduli i letjelice koje su mogle pristati na njegove priključke.
Zašto je Harmony bila prekretnica?
Prije postavljanja Harmonyja, stanica je imala manje prostora za boravak i rad nego u kasnijoj fazi. Nakon njegovog dolaska dobila je središnju tačku povezanu s međunarodnim laboratorijima, nosače za opremu i mjesta za odmor dijela američke posade. Upravo spoj tih namjena dao je Harmonyju posebnu važnost: donio je dodatni unutrašnji prostor, omogućio povezivanje različitih dijelova i ponudio priključke koji su mogli služiti za dolazak letjelica.
Redoslijed postavljanja modula ujedno pokazuje koliko je širenje stanice u orbiti složeno. Harmony je stigao šatlom Discovery i privremeno bio pričvršćen za Unity. Zatim je priključak za šatl pomjeren robotskom rukom, a modul je nakon toga prebačen na konačnu poziciju kod Destinyja. Potom su s njegove dvije strane mogli biti povezani Columbus i Kibo. Ti uzastopni koraci pretvorili su modul dopremljen u jednoj misiji u trajan i funkcionalan dio rasporeda stanice.
Harmony nije bio najveći laboratorij na stanici, niti mu je zadatak bio da provodi samo jednu vrstu istraživanja. Njegova snaga proizašla je iz toga što je riječ o višenamjenskoj potpornoj jedinici koja povezuje radne prostore i prima dio opreme i potrepština za posadu. Kada je svemirska stanica sastavljena od odvojenih modula, dobro osmišljena spojna tačka može biti presudna. Ona ne dodaje samo prostor već omogućava da se različiti prostori povežu i funkcionišu kao jedna cjelina.
Zaključak
Harmony je 23. oktobra 2007. stigao na Međunarodnu svemirsku stanicu šatlom Discovery, u sklopu misije STS-120, i označio novu etapu njenog širenja. Modul širok 14 stopa i dug 24 stope ima pet priključaka i osam unutrašnjih nosača. Povezao je različite dijelove stanice, omogućio smještaj opreme i pružio mjesta za odmor američkih astronauta. Nakon što je postavljen blizu Destinyja, postao je spojna tačka za laboratorije Columbus i Kibo, a istovremeno je doprinio povećanju prostora za posadu i pripremio stanicu za dolazak novih modula i letjelica. Harmony nije bio samo još jedna prostorija u orbiti: kao čvorište povezao je dijelove stanice u veću i usklađeniju cjelinu.