Jednostavno rečeno
Stari pečat možda pokazuje da je Meretneith bila vladarica Egipta prije otprilike 5.000 godina. Istraživači su na staroj fotografiji uočili znak koji bi mogao značiti da je imala vlast, a ne samo da je privremeno vodila državu umjesto kralja. Dokazi su zanimljivi, ali još nisu dovoljni da bi se pitanje smatralo riješenim.
Grobnica drugačija od grobova običnih ljudi
Meretneith je živjela prije otprilike 5.000 godina, u ranom razdoblju egipatske monarhije, stoljećima prije izgradnje piramida u Gizi. Dostupni podaci upućuju na to da je možda bila kćerka Djera, koji se smatra trećim kraljem Prve egipatske dinastije. Način na koji je sahranjena pokazuje da joj je ukazana velika čast: dobila je grobnicu u kraljevskoj nekropoli u Abidosu, svetom gradu u kojem su sahranjivani vladari tog doba.
Njena grobnica nije bila samo mjesto ukopa. Bila je opremljena luksuznim namještajem, a vjeruje se da je sadržavala predmete pažljivo izrađene od kamena, slonovače i bakra. Ti materijali, kao i izbor mjesta za sahranu, ukazuju na ženu koja je pripadala samom vrhu vlasti, a ne na neku nevažnu osobu s dvora. Ipak, raskoš grobnice sama po sebi ne otkriva kakvu je političku ulogu imala. Visok društveni položaj i srodstvo s kraljem ne znače nužno da je osoba sjedila na prijestolju.
Zato se i dalje raspravlja o tome kakav je bio položaj Meretneith. Neki istraživači smatraju da je možda učestvovala u vladanju, dok drugi pretpostavljaju da je u prijelaznom razdoblju upravljala državnim poslovima kao regentica. Kraljevska žena sahranjena uz raskošne priloge mogla je imati stvarnu vlast, ali je mogla biti i predstavnica vladajuće porodice ili uticajna osoba bez vladarske titule. Da bi se razlučile te mogućnosti, potrebni su dokazi koji nadilaze bogatstvo grobne opreme.
Kraljevski znak koji nedostaje na nadgrobnoj ploči
Jedan od predmeta koji istraživačima pomažu da utvrde identitet sahranjenih jeste uspravna kamena ploča, poznata kao nadgrobna stela. Na njoj se obično nalaze natpisi koji govore kome je podignuta. Na steli iz grobnice Meretneith nema znaka koji bi mogao neposredno potvrditi da je u trenutku smrti bila vladarica. Zbog tog izostanka bilo je teško izjednačiti njen slučaj s kraljevima sahranjenim u blizini.
Riječ je o serehu, kraljevskom okviru u kojem se nalazi pojednostavljen prikaz pročelja palate. Iznad njega se obično prikazivao znak božanstva zaštitnika kralja. Među božanstvima koja su se najčešće povezivala s tim simbolom bio je Horus, prikazivan u obliku sokola. Kada se serekh pojavi uz ime vladara, to može biti dokaz njegovog položaja. Zato su istraživači bili oprezni pri prihvatanju tvrdnje da je Meretneith bila kraljica-vladarica, jer taj znak nije pronađen na njenoj steli.
Međutim, to što se simbol ne vidi na steli ne znači da nije bio korišten negdje drugo. Tu važnu ulogu imaju glinene plombe koje su u središtu novog istraživanja. One pomjeraju pažnju s onoga što nedostaje na njenom grobnom spomeniku na drugi predmet povezan s njenim mogućim imenom, na kojem je možda sačuvan znak koji se nije našao na samoj steli.
Trinaest plombi na staroj fotografiji
Istraživačice Sue Kelly, egiptologinja s Charles University u Češkoj, i Crystal Miller s University of Bucharest u Rumuniji proučile su skup od 13 glinenih plombi. Pronađene su 1946. godine u drugoj grobnici, a otkrio ih je britanski egiptolog Walter Emery. Jedna od plombi posebno je privukla pažnju jer su na njoj prikazana dva sereha: jedan povezan s Djerom, a drugi koji bi mogao sadržavati ime Meretneith.
Izvorne plombe nisu bile dostupne za pregled jer su odavno izgubljene. Sačuvana je samo stara crno-bijela fotografija, čiji su detalji toliko slabi da je znakove teško pročitati. Emery je odmah nakon pronalaska ukazao na važnost plombe, ali kasniji istraživači nisu smatrali da je fotografija dovoljno uvjerljiva da bi je prihvatili kao jasan dokaz da je Meretneith nosila kraljevski znak.
Umjesto da fotografiju tretiraju kao jasan zapis, Kelly i Miller ponovo su je proučile pomoću digitalnih alata koji poboljšavaju kontrast i ističu rubove i oblike. Time izgubljene plombe nisu vraćene niti je pronađen novi fizički predmet, ali su postali vidljiviji detalji koji su na sačuvanoj fotografiji bili zamagljeni. Tako je znak na drugom serehu bilo moguće pročitati jasnije nego na prvobitnoj verziji fotografije.
Ne soko, nego boginja Neith
Glavni nalaz jeste da se na vrhu drugog sereha, čini se, nalazio znak boginje Neith, a ne muški simbol koji se obično povezivao s vladarima tog vremena. Kelly smatra da je izbor Neith značajan jer, prema njenom tumačenju, takav simbol ne bi koristio kralj muškarac. Ako je ime Meretneith na plombi ispravno pročitano, spoj njenog imena i kraljevskog znaka važan je trag koji upućuje na to da nije bila povezana s prijestoljem samo porijeklom ili regentstvom, nego da je možda i sama vladala.
Ipak, važno je razlikovati ono što se vidi na fotografiji od zaključaka koje istraživači izvode iz toga. Poboljšana fotografija jasnije pokazuje oblik znaka, dok su povezivanje sereha s Meretneith i njegovo političko značenje pitanja koja zahtijevaju tumačenje. Istraživanje se ne zasniva na sačuvanim plombama koje bi se mogle ponovo neposredno pregledati, već na staroj fotografiji izgubljenog predmeta. Novi znak daje dodatnu težinu pretpostavci da je vladala, ali ne uklanja sva pitanja o tome kako treba pročitati ime i kakvu je ulogu osoba koja ga je nosila imala u državnoj vlasti.
Ni upotreba simbola koji se razlikovao od onog uobičajenog za kraljeve muškarce sama po sebi ne dokazuje sve pojedinosti o njenoj vlasti ili o tome koliko je dugo vladala. Ipak, ona otvara mogućnost da kraljevski simboli u ranim danima države nisu bili ograničeni na samo jedan oblik i da je žena iz vladajuće porodice mogla biti predstavljena kao nositeljica kraljevske vlasti na poseban način. Plomba tako postaje više od ukrasnog detalja: mogla bi biti trag o tome kako se vlast prikazivala u društvu čiji se politički sistem tek oblikovao.
Zašto nije dovoljno nazvati je „faraonom“?
Važno je ne prenositi nazive iz kasnijih razdoblja na vrijeme Meretneith. Riječ „faraon“ počela se koristiti za egipatske vladare tek otprilike 1.000 godina nakon njenog doba. Zato je u današnjem govoru razumljivo nazvati je prvom ženom faraonom, ali to ne odražava titulu koja bi se koristila u njeno vrijeme. Preciznije je pitati je li vladala kao kraljica ili vladarica, uz svijest o tome da su se titule i simboli mijenjali kroz historijska razdoblja.
Meretneith je živjela u vrlo ranom razdoblju razvoja egipatske monarhije, za vrijeme Prve dinastije. U takvom društvu granica između neposredne vladavine, regentstva i učestvovanja u upravljanju državom možda nije bila ista kao u stabilnijim kraljevstvima kasnijih razdoblja. Zato istraživači razmatraju različite vrste dokaza, od mjesta na kojima se nalaze grobnice do natpisa i plombi, kako bi što bolje rekonstruisali položaj i ulogu pojedinih osoba.
Ovaj slučaj pokazuje i da arheološki dokazi mogu biti nepotpuni: jedan simbol izostaje s nadgrobne stele, dok se možda pojavljuje na plombi pronađenoj drugdje. Predmeti ne dospijevaju uvijek do istraživača u cijelosti; izvorni nalazi mogu nestati, a njihove fotografije ostati jedini trag. Kada je sačuvana slika blijeda, digitalni alati mogu pomoći da se uoče detalji, ali mogućnost ne pretvaraju automatski u sigurnu činjenicu. Tehnologija je ovdje korisna zato što omogućava preciznije čitanje onoga što je sačuvano, a ne zato što može nadoknaditi sve što je izgubljeno.
Trag o mogućnosti da su žene imale vlast
Susan Onstine, egiptologinja s University of Memphis koja nije učestvovala u istraživanju, kaže da bi ovakav rad mogao pomoći da se preispitaju uobičajene pretpostavke o titulama i predmetima koji se nalaze u grobnicama. Ako se unaprijed polazi od toga da su najviši položaji pripadali muškarcima, dokazi o moći neke žene mogu se tumačiti kao dokaz regentstva ili uticaja koji je imala zahvaljujući porodici. To se može dogoditi čak i kada postoje tragovi koji zaslužuju otvorenije i pažljivije razmatranje.
Iako smatra da je novo istraživanje uvjerljivo, Onstine ne očekuje da će ova interpretacija okončati raspravu o Meretneith. Dokazi su i dalje ograničeni, izvorna plomba je izgubljena, a čitanje znakova zavisi od tumačenja historijske fotografije. Ipak, kako ističe, istraživanje podržava mogućnost da je u ranim počecima egipatske monarhije bilo prostora za žensku vlast, umjesto da se unaprijed pretpostavi kako su žene bile potpuno isključene iz vladanja.
Istraživanje je objavljeno u časopisu Prague Journal of Egyptian Studies, a novo tumačenje sereha koji bi mogao biti povezan s Meretneith daje staroj raspravi novu osnovu. Njegova vrijednost nije u tome što nudi konačan odgovor koji se više ne može preispitati, nego u tome što povezuje tragove iz kraljevske grobnice s ponovo analiziranom fotografijom i postavlja precizno pitanje o tome kako je rani Egipat prikazivao vlast.
Zaključak
Glinene plombe čine Meretneith ozbiljnom kandidatkinjom za prvu ženu koja je vladala Egiptom, ali same po sebi ne rješavaju to pitanje. Raskošno mjesto njenog ukopa i grobni prilozi ukazuju na kraljevski položaj, dok serekh na poboljšanoj fotografiji, koji je izgleda povezan s boginjom Neith, pruža mogući dokaz da je imala neposrednu vlast. Izgubljene izvorne plombe i ograničena kvaliteta fotografije nalažu oprez. Ipak, ovaj slučaj pokazuje da je način na koji se vlast ostvarivala u drevnom Egiptu možda bio raznovrsniji nego što sugerišu tradicionalne pretpostavke o tome ko je mogao zauzeti prijestolje.