Jednostavno rečeno
Način na koji govorimo može kod drugih stvoriti određenu sliku o nama, čak i kad to ne namjeravamo. U američkim gradovima na jugu neki mladi ljudi ublažavaju lokalni naglasak jer ne žele da ih drugi odmah povežu s konzervativnim seoskim životom. Ipak, naglasak sam po sebi ne govori pouzdano šta neko misli niti kojoj političkoj grupi pripada.
Politika nije samo u riječima koje biraju kandidati i glasači; važan može biti i način na koji ih izgovaraju. Naglasak, odnosno skup glasovnih osobina po kojima se govor jedne grupe ili kraja razlikuje od drugog, može navesti slušaoce da pretpostave kakve stavove govornik ima i prije nego što ga upoznaju. U Sjedinjenim Američkim Državama to je posebno vidljivo u razgovorima o južnjačkim naglascima, opterećenim dugom historijom stereotipa i suprotstavljenih tumačenja.
Istraživanja jezika i politike ukazuju na povezanost između izraženosti nekih južnjačkih glasovnih osobina, konzervativnih stavova i glasanja za republikance. Druga istraživanja pokazuju da se kandidati s južnjačkim naglaskom mogu doimati konzervativnijima od kandidata koji ga nemaju, naročito među demokratskim slušaocima. To ne znači da izgovor otkriva stvarna uvjerenja svake osobe. Ipak, otvara zanimljivo pitanje: može li sve dublja politička podjela biti jedan od činilaca koji mijenjaju govor u južnjačkim gradovima?
Jedan naglasak ili čitava porodica naglasaka?
Kad ljudi govore o južnjačkom naglasku, često zamišljaju razvlačenje glasova i smiren način govora ili prepoznatljiv seoski govor iz filmova i serija. Međutim, američki Jug je prostran i njegovi stanovnici ne govore svi na isti način. Glasovne osobine razlikuju se od jednog južnjačkog područja, mjesta ili grada do drugog, a mijenjaju se i zavisno od generacije i društvene sredine. Zato naziv „južnjački naglasak“ prikriva jezičku raznolikost koja se oblikovala tokom mnogih generacija.
Korijeni te raznolikosti sežu do doseljavanja u kolonijalnom periodu, kada su u taj kraj pristizali ljudi različitog porijekla i društvenog položaja, donoseći sa sobom različite načine izgovora. Kasnije su historijske promjene, među njima i građanski rat te produbljivanje sukoba i kulturnih razlika između Sjevera i Juga, doprinijele učvršćivanju regionalnih razlika. Južnjački govor zato nije neispravna verzija nekog standardnog izgovora, nego obuhvata načine govora s vlastitom historijom i lokalnim pravilima.
Ipak, ljudima se često pripisuju osobine koje nadilaze sam jezik na osnovu njihovog naglaska. Nekome južnjački govor može zvučati srdačno i pristupačno, dok ga drugi mogu smatrati znakom slabijeg obrazovanja ili zaostalosti. Takve procjene ne govore toliko o tome kako se glasovi izgovaraju koliko o predodžbama koje slušaoci imaju o Jugu i njegovim stanovnicima. Naglasak ne mjeri nečiju inteligenciju ni znanje, ali zbog stereotipa može izgledati kao da to čini.
Neki od tih stereotipa povezuju se sa seoskim životom i kulturnim obilježjima poput lova, posjedovanja oružja, kantri muzike ili tradicionalnih društvenih stavova. Takve veze nastaju kroz historiju, medijsko predstavljanje i unaprijed stvorena očekivanja, a ne samo na osnovu zvuka. Zato dvije osobe mogu govoriti na isti način, a slušaoci im ipak pripisati različite osobine, zavisno od onoga što o njima znaju ili očekuju.
Šta otkrivaju glasovi?
Neki istraživači proučavaju samoglasnike, odnosno glasove pri čijem izgovoru zračna struja ne nailazi na potpuno zatvorenu prepreku. U pojedinim južnjačkim govorima riječi pin i pen mogu se izgovarati toliko slično da ih je kod nekih govornika teško razlikovati. Mijenja se i izgovor drugih riječi: fire može zvučati kao da ima samo jedan slog, dok se u riječi said može čuti dodatni glas.
Ovi primjeri nisu test kojim se može utvrditi je li neko s Juga, niti se u jednakoj mjeri odnose na sve stanovnike tog područja. Riječ je o osobinama čiju učestalost ili izraženost možemo mjeriti, pa istraživači pomoću njih upoređuju načine govora različitih grupa. U istraživanjima južnjačkog govora proučavani su, između ostalog, i izgovori koji kod nekih govornika čine da riječi poput bed i ride zvuče drugačije nego uobičajeno u drugim krajevima.
Istraživanja koja su upoređivala političke stavove glasača i osobine njihovog govora zabilježila su sličan obrazac u Georgiji, Sjevernoj Karolini i Tennesseeju. Učesnici skloniji desničarskim stavovima, koji su na ranijim predsjedničkim izborima glasali za republikance, koristili su više južnjačkih glasovnih osobina nego učesnici s ljevičarskim stavovima koji su glasali za demokrate. To što se obrazac pojavio u tri savezne države važno je jer nagovještava da veza nije ograničena samo na jedno mjesto. Ipak, to ne dokazuje da je politika jedini razlog zbog kojeg se izgovor razlikuje.
Poređenje, naime, pokazuje povezanost dviju pojava, ali samo po sebi ne otkriva šta na šta utiče. Moguće je da politički identitet utiče na to da li će neko usvajati određene glasovne osobine ili ih izbjegavati. Moguće je i da su način govora i politička pripadnost povezani sa zajedničkim društvenim činiocima, ili da na njih utiču i drugi razlozi. Zato treba biti oprezan s tvrdnjama da naglasak nekoga čini konzervativnim ili da se na osnovu izgovora može predvidjeti za koga će glasati. Jezik može biti mogući društveni pokazatelj, ali naglasak nije pouzdan pokazatelj nečijih političkih stavova.
Kad publika čuje kandidata prije njegove poruke
Uloga glasa dolazi do izražaja i tokom izbornih kampanja. Istraživanja o tome kako ljudi doživljavaju kandidate pokazuju da se govornik s južnjačkim naglaskom uglavnom doživljava kao konzervativniji od osobe koja govori bez njega. Taj je utisak izraženiji među demokratskim slušaocima. To ne znači da svaki glasač donosi isti zaključak, ali ukazuje na to da ton i način govora mogu učestvovati u stvaranju prvog utiska o kandidatu, uz njegove riječi i javno iznesene stavove.
Glasač čuje riječi i argumente, ali čuje i njihov ritam i glasove. Ako u svom umu naglasak povezuje sa seoskim životom ili tradicionalnim vrijednostima, može političku poruku protumačiti kroz taj okvir, čak i kada govornik ne spominje nijedno pitanje povezano s takvom slikom. Tako djeluju stereotipi: vidljivo obilježje, poput izgovora, pretvaraju u osnovu za nagađanje o drugim osobinama koje sam zvuk ne dokazuje.
U društvu u kojem se zaoštrava nadmetanje između političkih i kulturnih identiteta, svakodnevni znakovi mogu postati simboli pripadnosti. Vozila ukrašena američkim zastavama ili kantri muzika ponekad se tumače kao političke oznake, a slično se može dogoditi i s južnjačkim naglaskom, kojem se pripisuje konzervativno značenje. Ipak, simbol ne opisuje uvijek osobu koja ga koristi. Neko može voljeti određenu muziku ili govoriti lokalnim naglaskom, a da ne zastupa sve stavove koje drugi povezuju s tim obilježjem.
Gradovi Juga i govor nove generacije
Dok mnogi slušaoci povezuju južnjački naglasak s regionalnim identitetom, novija lingvistička istraživanja bilježe da se neke od njegovih najuočljivijih osobina gube iz govora mladih u južnjačkim gradovima. Kod nekih mladih ljudi riječi pin i pen sve se rjeđe izgovaraju slično. Rjeđi su i oblici u kojima fire zvuči kao riječ od jednog sloga ili se u riječi said pojavljuje dodatni samoglasnik. To ne znači da južnjački naglasak nestaje, nego da su pojedine njegove osobine manje izražene u govoru nekih mlađih stanovnika gradova.
Veza između govora i politike pruža jedno moguće objašnjenje ove promjene. Mladi stanovnik grada možda ne pokušava da se odrekne svog južnjačkog porijekla, nego želi izbjeći konzervativnu seosku sliku koja se često pripisuje tom naglasku. Iz te perspektive, ublažavanje određenih glasovnih osobina može biti posredan način iskazivanja društvene ili kulturne distance, a ne odbacivanje kraja i njegove historije.
Međutim, ovo objašnjenje ne obuhvata sve slučajeve niti pouzdano utvrđuje motive pojedinaca. Ljudi ne biraju svjesno svaki glas u svom govoru, a način izgovora može se mijenjati kroz svakodnevne kontakte i pod uticajem okruženja u kojem neko živi. Osim toga, ljudi mogu istovremeno pripadati različitim zajednicama: mlada osoba može biti ponosna na svoje južnjačke korijene, živjeti u raznolikom gradu i imati političke stavove koji se ne uklapaju u sliku koju drugi vezuju za njen naglasak. Svoditi takve izbore na jedan uzrok znači zanemariti složenost društvenog života.
Promjene u gradovima mogu se objasniti i drugim činiocima. Doseljavanje ljudi iz drugih dijelova zemlje na Jug povećalo je kontakte među govornicima različitih naglasaka. Društvene mreže mladima omogućavaju da prate ljude iz različitih krajeva, slušaju raznovrsne načine govora i stalno s njima dolaze u dodir. Takvi uticaji mogu smanjiti rasprostranjenost nekih lokalnih osobina ili promijeniti način na koji ih govornici koriste, čak i kada im politika nije neposredan motiv.
Južnjački naglasak putuje i izvan Juga
Kretanje južnjačkih glasovnih osobina ne odvija se samo u jednom smjeru. Novija istraživanja zabilježila su neke od tih osobina i kod ljudi koji žive izvan Juga, naročito u seoskim sredinama u kojima se tradicionalni način života, a ponekad i konzervativni stavovi, cijene pozitivno. U malom seoskom mjestu u saveznoj državi Ohio ljudi koji su sebe opisivali kao bliže seoskom načinu života češće su koristili glasovne osobine povezane s Jugom. Među njima je i izgovor riječi bye koji podsjeća na baa.
Ovo zapažanje pokazuje da se naglasak ne širi samo tako što se ljudi sele. Neko može usvojiti određene glasovne osobine jer mu one odgovaraju kao način izražavanja slike koju želi pokazati o sebi. U jednom kraju južnjačka osobina može označavati lokalno porijeklo, a u drugom postati simbol seoskog života ili tradicije. Ipak, jedan primjer iz jednog mjesta nije dovoljan da bi se isti obrazac pripisao svim seoskim područjima ili svima koji vole određeni način života.
Tako se putevi mogu razilaziti: neki mladi u južnjačkim gradovima ublažavaju osobine svog naglaska, dok govornici u seoskim krajevima izvan Juga usvajaju neke od osobina koje se povezuju s njim. Jezik nije nepokretna zbirka glasova. Mijenja se dok se ljudi sele i povezuju, kao i kroz značenja koja pripisuju sebi i drugima.
Šta gubimo kada ljude procjenjujemo po glasu?
Kada naglasak postane politička prečica, manje pažnje posvećujemo njegovoj stvarnoj ulozi u historiji, svakodnevnoj praksi i lokalnom identitetu. Govornici mogu biti unaprijed svrstani među konzervativne, seoske ili slabije obrazovane samo zato što im se u govoru čuje neka regionalna osobina. Istovremeno, o onima koji ublažavaju tu osobinu mogu nastati druge pretpostavke, na primjer o njihovom odnosu prema korijenima ili zajednici. I jedne i druge procjene svode glas na nešto mnogo uže od života osobe koja govori.
Povezivanje određenog naglaska s jednim političkim taborom može umanjiti i raznolikost stanovnika samog kraja. Jug nije jedinstvena cjelina, a njegovi stanovnici ne dijele isto mišljenje niti ista iskustva. Razlike mogu biti velike čak i unutar jedne savezne države, pa i jednog grada. Ako naglasak slušamo kao dokaz političkog identiteta, miješamo glasovne navike pojedinca s njegovim javno iznesenim stavovima ili odlukama.
Istraživanja jezika pomažu nam da prepoznamo kako takve pretpostavke nastaju, ali ne daju nam opravdanje da iz izgovora zaključujemo šta neka osoba misli. Važno je razlikovati uočavanje općeg obrasca u grupi od donošenja suda o pojedincu. Pažljivo tumačeni, rezultati istraživanja mogu nam pomoći da razumijemo kako stereotipi utiču na političku komunikaciju i kako se jezik mijenja pod uticajem kulturnih promjena, migracija, medija i društvenih podjela.
Zaključak
Veza između južnjačkog naglaska i politike pokazuje da glas može nositi društvena značenja koja nadilaze izgovorene riječi. Neki slušaoci južnjački govor povezuju s konzervativizmom, a istraživanja u Georgiji, Sjevernoj Karolini i Tennesseeju pronašla su povezanost između izraženosti pojedinih glasovnih osobina, desničarskih stavova i glasanja za republikance na ranijim predsjedničkim izborima. Istovremeno, neke od tih osobina postaju rjeđe među mladima u južnjačkim gradovima, dok se slične osobine pojavljuju i izvan Juga, među pojedinim stanovnicima seoskih krajeva koje privlače tradicionalni načini života.
Ipak, ovi nalazi ne dokazuju da politika sama mijenja način govora niti da je naglasak pouzdana mjera nečijih uvjerenja. Doseljavanje, kontakti na društvenim mrežama i raznolikost životnih sredina mogu takođe doprinositi promjenama. Naglasak je promjenjiv dio identiteta, a njegovo korištenje kao gotovog pokazatelja političke pripadnosti može zakloniti kulturnu i ljudsku raznolikost koju predstavlja.