Jednostavno rečeno
Naučnici su otkrili da postoji pet različitih tipova spavanja, a ne samo dva kako se ranije mislilo. Ovo otkriće može nam pomoći da bolje razumijemo kako naše navike spavanja utiču na naše zdravlje i ponašanje.
Nova otkrića o spavanju
Dugo se vjerovalo da ljudi pripadaju jednoj od dvije kategorije kada je riječ o spavanju: oni koji vole rano ustajati i oni koji vole ostati budni do kasno. Međutim, nova istraživanja pokazuju da postoji pet različitih tipova spavanja, što nam daje bolji uvid u biološku raznolikost naših spavaćih navika.
Različiti tipovi spavanja
U nedavnoj studiji objavljenoj u časopisu Nature Communications, istraživači sa Univerziteta McGill koristili su algoritam mašinskog učenja za analizu podataka o moždanim skenovima i upitnicima od 27.000 britanskih učesnika. Umjesto da pronađu samo dva tipa, identificirali su pet različitih tipova, od kojih svaki ima svoje biološke i ponašajne karakteristike.
Među tih pet tipova, postoje tri kategorije noćnih ptica i dvije kategorije ranoranilaca. Jedan od tipova noćnih ptica nazvan je “visokoperformansna sova” koja pokazuje visoku kognitivnu sposobnost, ali i sklonost riziku i poteškoće u regulaciji emocija. Drugi tip, nazvan “slaba sova”, povezan je s manjkom fizičke aktivnosti i većom vjerovatnoćom pušenja, uz zdravstvene probleme poput depresije i srčanih bolesti.
Zdravstvene i biološke dimenzije
Treći tip noćne ptice karakterizira sklonost muškarcima, a povezan je s većom potrošnjom cigareta i alkohola te višim nivoima muških hormona. Ovaj tip može objasniti zašto je noćna ptica češća među muškarcima.
S druge strane, prvi tip ranoranioca, poznat kao “klasična ptica”, ima dobre zdravstvene karakteristike poput efikasnih moždanih mreža i niskih stopa pušenja i konzumacije alkohola, te emocionalne stabilnosti. Drugi tip ranoranioca, koji je češći među ženama, pokazuje više simptoma depresije i problema s menstrualnim ciklusom.
Šta stoji iza ovih tipova?
Rezultati sugeriraju da su ovi tipovi rezultat složene interakcije između gena, hormonalnih promjena i faktora okoline poput radnog rasporeda ili izloženosti svjetlu. Ipak, ostaje nejasno kako svaki od ovih faktora doprinosi formiranju individualnog tipa spavanja.
Istraživačica Charlene Gamaldo sa Univerziteta Johns Hopkins, koja nije učestvovala u studiji, naglašava važnost velikih podataka i mašinskog učenja u otkrivanju novih uvida u tipove spavanja. Međutim, ističe da oslanjanje na samoprijavljene podatke zahtijeva dodatna istraživanja kako bi se utvrdila uzročna veza između ovih tipova i zdravstvenih ishoda.
Zaključak
Ova studija pruža novi pogled na raznolikost tipova spavanja među ljudima, što pomaže u dubljem razumijevanju utjecaja spavanja na opće zdravlje. Iako su ovi rezultati još uvijek predmet daljnjih istraživanja kako bi se utvrdila uzročna veza, otvaraju vrata budućim istraživanjima u otkrivanju genetskih i okolišnih faktora koji utječu na tipove spavanja.