Jednostavno rečeno
Uz obalu Turske pronađene su velike glinene posude s broda koji je vjerovatno potonuo prije oko 4.500 godina. Drvo broda nestalo je, ali posude mogu pomoći istraživačima da otkriju kada su napravljene i kakva se roba možda nalazila u njima. Njihova priča otvara pogled na davnu trgovinu širom istočnog Sredozemlja.
Datum koji predlažu posude, a ne drvo
Istraživači procjenjuju da brod i njegov teret potiču iz perioda između 2700. i 2400. godine prije nove ere, odnosno da su stari oko 4.500 godina. Ta procjena ne počiva na sačuvanim drvenim daskama: drveni dijelovi nisu opstali u morskom okruženju, pa se brod više ne može vidjeti. Umjesto toga, vrijeme izrade pokušavaju odrediti na osnovu tragova na keramici, među kojima su oblik posuda i način na koji su izrađene. Takve osobine stručnjacima omogućavaju da ih uporede s keramikom poznatom iz različitih perioda i krajeva.
Predloženi vremenski okvir treba shvatiti kao početnu procjenu, a ne kao konačan datum. Istraživači upozoravaju da bi se njegove granice mogle promijeniti dok se nastavljaju pregled i analiza nalaza. Brodolom bi, dakle, mogao biti nešto stariji ili mlađi nego što se zasad pretpostavlja. Osim toga, rezultati još nisu objavljeni u časopisu u kojem stručnjaci pregledaju radove prije objave, pa su zaključci i dalje u fazi provjere i razrade.
Ako se procjena potvrdi, brodolom kod Kekove bit će stariji od brodoloma kod grčkog ostrva Dokos, za koji se vjeruje da je star oko 4.200 godina. Prije otkrića kod Kekove, upravo se taj nalaz smatrao najstarijim poznatim brodolomom na svijetu. Ipak, samo poređenje ne daje konačan odgovor: potrebno je nastaviti provjeravati starost predmeta i okolnosti u kojima su pronađeni, kao i preciznost datiranja oba brodoloma.
Kako su posude otkrile mjesto brodoloma?
Do otkrića je dovelo poznavanje lokalne obale i mora. Vanredni profesor Hakan Öniz sa Univerziteta Akdeniz u Antaliji decenijama istražuje drevne brodolome duž tog područja. Godine 2024. informacije koje su mu prenijeli lokalni pomorci odvele su ga do plićaka blizu Kekove, zapadno od Antalije. Nakon toga zatražio je pomoć istraživača specijalizovanog za arheologiju pustinjskih područja, kako bi pregledao keramičke posude i pomogao u procjeni njihove starosti.
Ovaj korak pokazuje koliko je podvodna arheologija složen posao: pronalazak predmeta tek je početak. Uslovi za istraživanje na morskom dnu razlikuju se od onih na suhom. Potrebno je pažljivo raditi s predmetima koji su dugo bili pod vodom, izvaditi ih bez oštećenja i potom ih sačuvati tako da se ne počnu raspadati kada se nađu izvan svog prvobitnog okruženja. Istraživač koji je učestvovao u radu rekao je da se tokom ovog iskustva susreo s novim terenskim metodama i tehnikama zaštite predmeta. Ronilački tim obavljao je posao na samom nalazištu i izvlačio posude zaglavljene na padini.
Tokom četiri mjeseca prije nego što je istraživanje opisano, ronioci su uklanjali naslage organizama koji su se prilijepili za keramiku. Nije bilo dovoljno samo podići posude s morskog dna: bile su isprepletene sa veoma strmom stjenovitom površinom i dugo su ležale na mjestu zaštićenom pod vodom. Drveni dijelovi broda u međuvremenu su nestali, pa su razbijeni ili rasuti ostaci tereta najjasniji materijalni trag nesreće.
Posuda koja govori o više od svog sadržaja
Dosad poznati dio tereta čine velike keramičke posude nalik ćupovima, koje se u arheologiji nazivaju amforama. Služile su za čuvanje i prevoz robe. Istraživači ih opisuju kao velike posude ovalnog oblika, ravnog dna i s dvije ručke. Na nekima se vidi uzdignuta traka od gline koja obavija najširi dio posude. Ovaj detalj oblika mogao bi pomoći u utvrđivanju njihovog porijekla i poređenju s drugim posudama.
Keramika se možda čini skromnim nalazom u poređenju s metalima ili dragim kamenjem, ali ima važnu prednost: može ostati na arheološkom nalazištu i nakon što mnogi drugi materijali nestanu. Posuda se može razbiti na manje komade, ali se i njeni fragmenti mogu proučavati. Oblik oboda, dna i ručki, kao i način oblikovanja i pečenja gline, istraživačima pomažu da steknu sliku o tadašnjim zanatskim tradicijama i utvrde s kojim bi područjima proizvodnje predmet mogao biti povezan.
Ovakvi nalazi mogu pružiti dvije vrste podataka istovremeno: jedan o mjestu na kojem je posuda napravljena, a drugi o robi koju je mogla sadržavati. Osobine amfora pomažu da se odredi približan period njihovog nastanka. Taj se podatak zatim može upotrijebiti za procjenu starosti drugih predmeta pronađenih zajedno s njima, a možda i samog broda koji ih je prevozio. Ipak, to ne znači da svaka pojedinačna posuda sama po sebi otkriva luku iz koje je brod krenuo ili njegovu rutu. Istraživači moraju povezati oblik posuda s rezultatima drugih ispitivanja i arheološkim kontekstom nalazišta.
Prema početnim tumačenjima, neke posude s glinenom trakom možda su izrađene u srednjoj dolini Jordana ili je glina korištena za njihovu izradu mogla poticati iz tog područja. To je zasad mogućnost koju treba istražiti, a ne potvrđen zaključak. Ako se veza pojedinih posuda s tom dolinom potvrdi, to bi upućivalo na to da su materijali ili gotovi proizvodi prešli veliku udaljenost prije nego što su stigli do turske obale. Međutim, takav nalaz sam po sebi ne bi otkrio u koliko se luka brod zaustavio niti kojim je redoslijedom posjećivao te luke.
Mogući tragovi onoga što je bilo u posudama
Istraživači ne proučavaju samo oblik posuda. U nekima su primijećeni ostaci vidljivi golim okom. Oni bi mogli pomoći da se postave pitanja o robi koja se prevozila, ali još nisu obavljene sve potrebne analize. Zato se zasad ne može sa sigurnošću reći šta su posude sadržavale. Među mogućnostima koje se razmatraju nalaze se maslinovo ulje, vino i smola drveća, proizvodi kojima se trgovalo u drevnom svijetu na tom području.
Čak i ako se u jednoj posudi prepozna određena materija, to ne bi automatski dokazalo da je ona bila jedini teret broda. Posude su mogle sadržavati različite proizvode, a roba je možda ukrcavana u više luka tokom putovanja. Sve su to pretpostavke koje treba provjeriti analizom ostataka i poređenjem s drugim dokazima. Vidljivi tragovi daju istraživačima priliku da potraže odgovore, ali ne mogu zamijeniti analizu niti pretvoriti nagađanje u činjenicu.
Lokalni brodolom dio šire trgovačke mreže
Značaj broda kod Kekove nadilazi veličinu samog nalazišta. Pomorska trgovina u istočnom Sredozemlju tokom trećeg milenija prije nove ere, odnosno u periodu od 3000. do 2000. godine prije nove ere, i dalje nam je manje poznata nego trgovina iz kasnijih doba. Podaci o tom vremenu dolaze iz različitih izvora, među kojima su egipatski tekstovi, keramičke posude i sirovine pronađene u drevnim grobnicama. Svaki sačuvani brodolom zato može dodati novi komadić slagalici koja je još uvijek nepotpuna.
Otprilike u isto vrijeme egipatska država trgovala je robom preko luke Biblos, u današnjem Libanu. Podaci o egipatskoj trgovini ukazuju na to da su u zemlju stizali materijali kojih nije bilo dovoljno u samom Egiptu, među njima kedrovina, kositar, olovo, ulja, smola drveća, lapis lazuli i srebro. To ne znači da je brod kod Kekove bio egipatski niti da je prevozio baš te proizvode. Ovi primjeri samo pokazuju da je more u kojem je potonuo bilo dio prostora u kojem su luke, roba i središta moći bili međusobno povezani.
Širu sliku dopunjuju i novija istraživanja koja ukazuju na to da je egipatska država oko 2600. godine prije nove ere nabavljala srebro. Analize tog srebra povezale su njegovo porijeklo s rudnicima u Lavrionu, istočno od današnje Atine. Nema dokaza da je otkriveni brod plovio do tih rudnika ili prevozio srebro iz njih. Ipak, ovaj primjer pokazuje da su sirovine mogle putovati na velike udaljenosti i da se trgovina možda odvijala preko niza trgovaca, brodova i luka, umjesto neposrednim putovanjem između dvije tačke.
Prema jednoj od mogućnosti koje se zasad razmatraju, malo je vjerovatno da su egipatski brodovi sami prelazili sve te velike morske udaljenosti. Obalna plovila poput broda kod Kekove mogla su povezivati pojedine dijelove šire mreže, prevozeći robu uz obalu i preuzimajući je ili predajući u različitim lukama. Takav prikaz objašnjava kako se i malo nalazište može povezati s historijom međunarodne trgovine, a da se pritom ne tvrdi kako su poznati tačna ruta broda ili njegovo konačno odredište.
Putovanje završeno između dva ostrva
Istraživači ne znaju kojim je smjerom brod plovio kada je potonuo, a samo mjesto na kojem je pronađen ne otkriva njegovo konačno odredište. Ipak, položaj između dva ostrva, u vodama koje su donekle zaklonjene od vjetra, otvara mogućnost da je brod tokom oluje skrenuo u sigurnije područje. Potom je možda udario u obližnje stijene. To je jedno od mogućih objašnjenja okolnosti potonuća, a ne pouzdan opis posljednjih trenutaka putovanja.
Prema mogućnosti koju navode istraživači, mornari su mogli biti ljudi s obala Levanta, ali identitet posade nije poznat. Nema pisanog svjedočanstva koje bi opisalo šta se dogodilo na brodu, a nema ni drvenih ostataka koji bi otkrili pojedinosti o njegovoj gradnji ili vlasnicima. S većom sigurnošću može se reći da je teret keramičkih posuda stigao do ove obale, a zatim se zaustavio na stjenovitoj padini. Mjesto je sačuvalo dio tragova putovanja i nakon što je sam brod nestao.
Drevni brodolomi rasuti su duž južne obale Turske, gdje su pronađena i neka važna podvodna arheološka nalazišta, iako je podvodna arheologija relativno mlada grana istraživanja. Zbog toga je nalazište kod Kekove jedno od mnogih mjesta na kojima bi se mogli kriti još neistraženi podaci. Vrijednost ovog brodoloma nije u pretjeranom obećanju da će potpuno promijeniti naše razumijevanje prošlosti. Ona je u tome što donosi nove dokaze o izradi posuda, kretanju robe i vezama među obalnim zajednicama u davnoj prošlosti.
Zaključak
Brodolom kod Kekove ponovo usmjerava pažnju na brod čije se drvene ostatke gotovo više ne može vidjeti, dok su njegove posude ostale na morskom dnu oko 4.500 godina. Prema početnoj procjeni, teret potiče iz perioda između 2700. i 2400. godine prije nove ere, ali se taj vremenski okvir može promijeniti. Rezultati još nisu objavljeni u časopisu u kojem stručnjaci pregledaju radove prije objave. Oblik posuda, način njihove izrade i mogući tragovi sadržaja mogli bi pomoći u otkrivanju porijekla robe i njenih veza s lukama istočnog Sredozemlja. Ruta broda, identitet mornara i tačan sadržaj posuda i dalje su otvorena pitanja. Važnost otkrića leži u tome što pruža opipljiv dokaz o pomorskoj prošlosti o kojoj još znamo relativno malo.