Jednostavno rečeno
SpaceX je po drugi put lansirao kapsulu Starfall, osmišljenu da u svemir odnese opremu i eksperimente, a zatim ih vrati na Zemlju. Kapsula je poletjela zajedno s još 31 teretom, ali zasad nema dovoljno podataka da bi se znalo šta je tačno ponijela ni kako će proći njen povratak. Njen cilj je da omogući češća i jeftinija istraživanja u svemiru.
Drugi let nakon probne misije
Ovaj let je važan jer Starfall po drugi put učestvuje u lansiranju u svemir. Prvi put poletjela je 23. juna, u probnoj misiji na raketi Falcon 9 koja je lansirana s Floride. Tada je glavni cilj bio pokazati da letjelica može kontrolisano letjeti, a zatim izdržati zahtjevan povratak kroz Zemljinu atmosferu. Učešće u misiji Bandwagon-5 predstavlja novi korak u njenom razvoju, iako objavljene informacije ne otkrivaju detalje plana leta ni šta se s kapsulom dogodilo nakon odvajanja.
SpaceX opisuje Starfall kao letjelicu koja bi trebala omogućiti češći i jeftiniji pristup mikrogravitaciji. U takvim uslovima mogu se ispitivati materijali i proizvodni postupci na koje Zemljina gravitacija inače utiče. To može otvoriti prostor za naučne eksperimente ili proizvodnju u orbiti, nakon čega bi se rezultati ili proizvodi mogli vratiti na Zemlju. Ipak, navedena namjena ne znači da su sve moguće primjene kapsule već dostupne. Probni letovi služe i tome da se letjelica procijeni prije nego što se počne šire koristiti.
Širok disk namijenjen za teret
Kompanija ne objavljuje mnogo detalja o Starfallu, pa je dokument o procjeni uticaja na okoliš, koji je Federal Aviation Administration (FAA) objavila u maju, jedan od glavnih javno dostupnih izvora podataka o njenoj veličini i mogućnostima. Prema tom dokumentu, letjelica je u obliku diska. Visoka je oko 0,75 metara, a široka približno 3,1 metar. Ukupna masa joj je oko 2100 kilograma, odnosno približno 4600 funti.
U dokumentu se navodi da kapsula može vratiti teret mase do 1000 kilograma, odnosno oko 2200 funti. Zbog toga Starfall nije samo mala komora namijenjena jednom eksperimentu: barem u teoriji, može primiti više materijala ili komada opreme, sve dok se ne prekorači dozvoljena masa tereta. Ipak, riječ je o najvećoj navedenoj masi tereta koju kapsula može vratiti, a ne o podatku o masi ili vrsti tereta koji je ponijela na ovom letu. Dostupne informacije ne sadrže detaljan popis njenog tereta.
Oblik diska razlikuje ovu letjelicu od mnogih poznatih povratnih kapsula, ali objavljeni podaci sami po sebi ne otkrivaju mnogo o unutrašnjem rasporedu ni o zaštiti od visokih temperatura. Poznato je da uspjeh misije zavisi od više koraka: kapsula mora stići u orbitu, tamo raditi prema planu, a zatim izdržati prolazak kroz atmosferu velikom brzinom pri povratku i zaštititi teret od ekstremnih uslova. Dostupne informacije ne opisuju detaljno sisteme Starfalla niti način na koji je teret smješten u kapsuli.
Šta se dogodilo tokom misije Bandwagon-5?
Raketa Falcon 9 poletjela je sa stanice Cape Canaveral Space Force Station na Floridi 20. oktobra 2026. u 7:04 ujutro po istočnom vremenu SAD-a, odnosno u 11:04 po srednjem vremenu po Greenwichu (GMT). Starfall je bio jedan od 32 tereta na letu. Lansiranje je izvedeno u okviru programa Bandwagon, koji omogućava da se više različitih tereta pošalje u orbitu jednim letom, umjesto da se za svaki uređaj ili satelit koristi posebna raketa.
Oslobađanje tereta počelo je oko 57 minuta nakon polijetanja, a razdvajanje je trajalo približno dva sata. Starfall se nije odvojio prvi. U redoslijedu ispuštanja bio je posljednji, a od gornjeg stepena rakete odvojio se 2 sata i 48 minuta nakon polijetanja. To što se posljednji odvojio od rakete govori kada se odvajanje dogodilo, ali samo po sebi ne otkriva njegovu dalju putanju ni vrijeme povratka na Zemlju.
Prvi stepen rakete Falcon 9 vratio se na Zemlju oko devet minuta nakon lansiranja i sletio na autonomni brod u Atlantskom okeanu. Brod se zove A Shortfall of Gravitas. Prema navodima kompanije, ovo je bilo 19. lansiranje tog prvog stepena. Taj podatak pokazuje kako je misija bila organizovana: prvi stepen rakete ponovo je upotrijebljen, dok je više tereta poslano u svemir, među njima i letjelica čija je namjena povezana s povratkom na Zemlju.
Zašto je važno vraćati eksperimente iz orbite?
Korist mikrogravitacije ne svodi se na to što predmeti u njoj lebde. Uslovi koji se razlikuju od onih u zemaljskim laboratorijama mogu pomoći istraživačima da ispitaju kako se materijali ponašaju ili kako funkcionišu proizvodni postupci, na način koji se ne može ponoviti na površini Zemlje. Ako se eksperiment može poslati u orbitu, a zatim vratiti, njegovi rezultati mogu se pregledati nakon leta i uporediti s onim što je nastalo u zemaljskim uslovima. Prema namjeni koju je kompanija objavila, Starfall bi trebao omogućiti upravo takve naučne i industrijske aktivnosti.
Povratak je važan koliko i dolazak u orbitu. Slanje uzorka ili proizvoda u svemir ne ispunjava u potpunosti svrhu ako ga nije moguće vratiti u stanju pogodnom za pregled ili upotrebu. Zato povratna letjelica mora podnijeti velike promjene temperature i brzine pri ulasku u atmosferu, a istovremeno sigurno prenijeti teret do Zemljine površine. Prvi let u junu bio je provjera toga može li letjelica kontrolisano letjeti i izdržati spuštanje. Drugi let pruža novu priliku da se Starfall koristi u komercijalnoj misiji s više različitih tereta.
Ipak, važno je razlikovati buduće ciljeve od onoga što je već dokazano. Dostupni podaci opisuju namjenu kapsule, njene dimenzije, masu i najveću količinu tereta koju može vratiti, a potvrđuju i njeno lansiranje i odvajanje tokom nove misije. Međutim, ne navode dovoljno detalja o sadržaju tereta niti o stanju kapsule nakon povratka. Zato samo njeno drugo učešće u lansiranju nije dokaz da je redovna usluga povratka spremna niti da su ostvareni svi ciljevi letjelice.
Korak u širem sistemu lansiranja
Bandwagon-5 pokazuje kako jedno lansiranje može obuhvatiti različite uređaje, a letjelici poput Starfalla omogućiti da se ispita u stvarnom nizu ispuštanja tereta, a ne samo tokom zasebnog predstavljanja. Na ovom letu Falcon 9 ponio je 32 tereta, koji su nakon dolaska u orbitu puštani jedan za drugim. Za Starfall je to prilika da se provjeri kako se uklapa u praktično lansiranje i odvajanje. Ipak, to ne otkriva sve što je potrebno znati o njenoj punoj misiji, jer je najosjetljiviji dio njenog rada povezan s povratkom i zaštitom tereta.
Istovremeno, mali broj javno dostupnih podataka pokazuje da se procjena Starfalla zasad oslanja na ograničene informacije: prvi probni let 23. juna, drugo učešće u lansiranju 20. oktobra, tehničke podatke iz procjene uticaja na okoliš i kratak opis namjene koji je objavila kompanija. Naredna važna pitanja odnose se na to hoće li se kapsula zaista vratiti s teretom, kako će kompanija predstaviti rezultate i hoće li uslijediti ponovljeni letovi koji bi potvrdili njenu pouzdanost. Dostupni materijali ne daju pouzdane odgovore na ta pitanja, ali pokazuju kakvu bi ulogu Starfall mogao imati.
Šta znamo, a šta je još nepoznato?
Zasad je poznato da je Starfall povratna kapsula u obliku diska koju razvija SpaceX. Osmišljena je da omogući eksperimente i proizvodnju u uslovima mikrogravitacije, a zatim vrati teret na Zemlju. Prema objavljenim podacima, visoka je oko 0,75 metara, široka 3,1 metar i teška približno 2100 kilograma. Može vratiti teret mase do 1000 kilograma. Također znamo da je prvi let imala 23. juna, a da je po drugi put učestvovala u lansiranju 20. oktobra 2026.
Među nepoznanicama su vrsta tereta koji je bio u kapsuli na drugom letu, vrijeme njenog povratka i pitanje hoće li se vratiti na Zemlju u stanju koje omogućava preuzimanje sadržaja. Nema dovoljno javnih podataka ni o sistemima letjelice, broju letova koje kompanija planira ni mjerilima prema kojima će se dokazivati da može redovno raditi. Ti nedostaci ne umanjuju značaj ispitivanja, ali ograničavaju ono što se može zaključiti samo na osnovu vijesti o lansiranju.
Zaključak
SpaceX je po drugi put lansirao kapsulu Starfall u misiji Bandwagon-5, nakon njenog prvog, probnog leta 23. juna. Kapsula je poletjela kao jedan od 32 tereta sa stanice Cape Canaveral 20. oktobra 2026. u 7:04 ujutro po istočnom vremenu SAD-a, a od rakete se odvojila posljednja, 2 sata i 48 minuta nakon lansiranja. Objavljeni podaci navode da je široka oko 3,1 metar, visoka 0,75 metara i teška približno 2100 kilograma te da može vratiti do 1000 kilograma tereta. Starfall bi mogao olakšati istraživanje i proizvodnju u orbiti, ali potvrda da kapsula taj posao može obavljati redovno zavisit će od narednih letova, posebno od rezultata povratka i preuzimanja tereta. Za ovu misiju ti detalji još nisu poznati.