Jednostavno rečeno
Praćenje više od 300 trudnica i njihove djece pokazalo je da je veći stres tokom trudnoće povezan s češćim uznemirenjem beba sa šest mjeseci. U analizi je uzimanje dodataka vitamina C bilo povezano s dijelom te veze, ali istraživanje ne dokazuje da ti dodaci sprečavaju problem. Trudnice ne bi trebale početi uzimati dodatke bez savjeta zdravstvenog stručnjaka.
Šta su istraživači pratili?
Posljedice stresa u trudnoći možda se ne zaustavljaju na onome što osjeća majka. Istraživači nastoje utvrditi jesu li psihičko stanje i ishrana u tom periodu povezani i s ranim razvojem djetetovih emocija. U prospektivnom istraživanju koje je obuhvatilo 302 žene i njihovu djecu, tim s Oregon Health & Science University proučavao je vezu između psihičke uznemirenosti prije poroda, izvora vitamina C i sklonosti beba da pokazuju nezadovoljstvo i negativne emocije sa šest mjeseci.
Glavni zaključak nije da voće ili dodaci prehrani garantuju mirnije dijete. U statističkoj analizi uzimanje dodataka vitamina C pojavilo se kao posredni faktor koji objašnjava dio povezanosti između majčine uznemirenosti i bebinih emocija. Vitamin C iz hrane nije imao takvu posredničku ulogu u osnovnom modelu istraživanja. Važno je imati na umu tu razliku i ne preuveličavati nalaze.
Šta su istraživači mjerili?
U istraživanju su učestvovale 302 trudnice, prosječne dobi 31,94 godine, uz standardnu devijaciju od 4,23 godine. Navodi se da su 73,2% učesnica činile bijele žene koje nisu latinoameričkog porijekla. Ovi podaci opisuju grupu iz koje su prikupljene informacije i važni su za procjenu mogu li se nalazi prenijeti na druge grupe stanovništva.
Tokom trudnoće učesnice su prijavile jesu li uzimale dodatke vitamina C, a ispunile su i tri upitnika o ishrani, svaki za period od 24 sata, kako bi se procijenila količina vitamina koju su unosile hranom. Razdvajanje dodataka od prehrambenih izvora omogućilo je istraživačima da provjere razlikuju li se povezanosti u zavisnosti od izvora vitamina, umjesto da sav unos saberu u jedan broj.
Za procjenu psihičke uznemirenosti tim je koristio standardizirane alate koji mjere depresiju, anksioznost i doživljeni stres. Među njima su bili skala Centra za epidemiološka istraživanja depresije, Edinburška skala postporođajne depresije, skala anksioznosti kao stanja i osobine, Beckova skala anksioznosti i skala doživljenog stresa. Rezultati su zatim objedinjeni u statistički pokazatelj psihičke uznemirenosti prije poroda, umjesto da se svaka skala posmatra kao potpuno odvojena pojava.
Kada su bebe navršile šest mjeseci, njihov temperament i emocionalno ponašanje procijenjeni su revidiranom verzijom upitnika o ponašanju dojenčadi. Procjenjivana osobina uključuje ono što se naziva negativnom afektivnošću, odnosno sklonost da dijete često ili snažno pokazuje uznemirenost i nezadovoljstvo. To nije psihička dijagnoza niti trajna ocjena djetetove ličnosti, nego opis ponašanja u veoma ranom uzrastu.
Povezanost majčine uznemirenosti i bebinih emocija
Rezultati su pokazali da je veća psihička uznemirenost majke tokom trudnoće bila povezana s izraženijom negativnom afektivnošću bebe sa šest mjeseci. Koeficijent statističke povezanosti iznosio je β = 0,21, a vrijednost p = 0,001. Brojevi ukazuju na jasnu povezanost u podacima prikupljenim od učesnica, ali ne dokazuju da je stres sam po sebi izazvao bebino ponašanje niti govore koliko će se ono ispoljiti kod bilo koje pojedinačne bebe.
Prema prikazu istraživanja, veća psihička uznemirenost bila je povezana i s manjim unosom vitamina C iz hrane. Na prvi pogled moglo bi se učiniti da to samo po sebi objašnjava vezu između majčinog psihičkog stanja i bebinog raspoloženja. Međutim, detaljnija statistička analiza nije pokazala da je vitamin C iz hrane posredovao u vezi između uznemirenosti i negativne afektivnosti. Zato je važno razlikovati povezanosti u podacima od potvrđenog puta kojim bi se jedna pojava prenosila na drugu.
Ovaj nalaz treba pažljivo tumačiti. Istraživanje nije zaključilo da manjak vitamina u hrani direktno povećava bebinu uznemirenost, niti je riječ o randomiziranom ispitivanju u kojem bi trudnice bile raspoređene u grupe koje dobijaju različite dodatke. To je opservacijsko istraživanje praćenja: učesnice su davale podatke, a istraživači su tražili obrasce među njima. Takav pristup može ukazati na veze koje vrijedi dalje proučavati, ali sam ne može dokazati uzrok i posljedicu.
Zašto su dodaci vitamina C privukli pažnju?
Kada su istraživači u statističke modele uključili uzimanje dodataka vitamina C, utvrdili su da je taj faktor posredovao u vezi između majčine uznemirenosti prije poroda i negativne afektivnosti bebe. Posredni učinak iznosio je β = 0,02, a interval pouzdanosti dobijen ponovljenim uzorkovanjem bio je od 0,01 do 0,05, uzimajući u obzir prateće faktore obuhvaćene analizom. Unos vitamina iz hrane nije pokazao istu posredničku ulogu.
Ovdje se riječ posrednik koristi kao statistički opis, a ne kao dokaz da dodatak uklanja posljedice psihičkog stresa ili sprečava kasnije poremećaje. Analiza pokazuje da obrazac uzimanja dodataka može pomoći u objašnjenju dijela uočene povezanosti, u okviru korištenih podataka i pretpostavki. Ipak, ona ne dokazuje da će dodatak promijeniti raspoloženje neke određene bebe niti sama određuje koja bi doza ili vrijeme uzimanja bili odgovarajući.
Ovu razliku važno je naglasiti jer bi opisivanje dodatka kao zaštite moglo ostaviti utisak da je istraživanje donijelo konačan zaključak, a nije. Nalazi su dovoljno zanimljivi da opravdaju dodatna istraživanja, ali ne podržavaju predstavljanje vitamina C kao lijeka za psihički stres ili kao garancije da će se izbjeći anksioznost i depresija u budućnosti. Na razvoj djeteta mogu uticati brojni faktori, od zdravstvenih i društvenih okolnosti do okruženja nakon rođenja, pa se oni ne mogu svesti na jedan rezultat.
Zašto je vitamin C važan u trudnoći?
Vitamin C, poznat i kao askorbinska kiselina, hranjiva je materija koja u tijelu obavlja više funkcija. Istraživači navode njegova antioksidativna svojstva i ulogu u procesima povezanim s nastankom nervnih ćelija, kao i u stvaranju kolagena, koji je dio građe krvnih sudova. Vitamin C povezan je i s regulacijom nekih hemijskih prenosilaca u tijelu, poput kateholamina. Te funkcije daju biološke razloge za proučavanje njegove veze s razvojem mozga, ali same po sebi ne dokazuju da dodaci poboljšavaju razvoj nervnog sistema.
U istraživačkom tekstu navodi se da oko 25% trudnica u Sjedinjenim Američkim Državama ne unosi preporučenu količinu vitamina hranom. To je procjena navedena u kontekstu razgovora o dovoljnom unosu, a ne rezultat izračunat na osnovu 302 učesnice istraživanja. Ni mogućnost da se dođe do svježeg voća i povrća nije jednaka za sva domaćinstva. Cijena, udaljenost prodavnica ili nesigurnost u dostupnost hrane mogu ograničiti izbor, pa je razgovor o ishrani povezan i sa životnim uslovima i raspoloživim sredstvima.
Ipak, činjenica da je vitamin C važan za tijelo ne znači da će dodatne količine koristiti svima niti da dodaci mogu zamijeniti uravnoteženu ishranu ili medicinsku njegu. Potrebe i zdravstveno stanje trudnica se razlikuju, a neki prenatalni preparati već sadrže ovaj vitamin. Zato o dodatku i dozi treba razgovarati s ljekarom ili babicom, posebno tokom trudnoće, umjesto da se opservacijski nalaz smatra ličnim medicinskim savjetom.
Šta nalaz govori o budućnosti djeteta?
Izraženija negativna afektivnost u ranom djetinjstvu smatra se osobinom koja bi kod neke djece mogla biti povezana s većom osjetljivošću na psihičke poteškoće kasnije u životu. Ipak, ona nije dijagnoza niti predviđanje djetetove budućnosti. Beba koja sa šest mjeseci često plače ili se teško umiruje ne mora nužno razviti psihički poremećaj. Ova osobina samo je jedan od brojnih pokazatelja na koje utiču razvoj, okruženje i kasnija iskustva.
Procjena ponašanja u ovom istraživanju zasnivala se na upitniku koji su ispunjavali staratelji, a ne na kliničkom pregledu kojim bi se dijagnosticirao poremećaj. Takvo mjerenje korisno je za proučavanje obrazaca ponašanja, ali odražava i zapažanja osobe koja brine o djetetu te način na koji razumije pitanja. Prema tome, nalaz se odnosi na pokazatelj temperamenta u određenom uzrastu, a ne na sveobuhvatnu procjenu razvoja mozga ili psihičkog zdravlja.
Istraživački tim naveo je da želi pratiti ovu grupu djece tokom djetinjstva kako bi utvrdio traju li veze uočene u prvim mjesecima života i jesu li kasnije povezane s pokazateljima poput rizika od psihičkih poremećaja, pažnje ili izvršnih funkcija. Duže praćenje bit će neophodno da bi se vidjelo ostaju li rani nalazi stabilni ili se mijenjaju s dobi, iskustvima i podrškom koju dobijaju dijete i porodica.
Ograničenja istraživanja i ono što ono ne može dokazati
Istraživanje je objavljeno u časopisu Developmental Psychology Američkog psihološkog udruženja 2. novembra 2026. Pod naslovom koji se usredsređuje na ulogu dodataka vitamina C u vezi između psihičke uznemirenosti prije poroda i negativne afektivnosti beba, rad su vodili istraživači s Oregon Health & Science University, među njima Elizabeth Wood i Eleanor Sullivan. U istraživanju je učestvovao i tim stručnjaka iz različitih oblasti.
Prospektivno praćenje ima važnu prednost: pokazatelji psihičkog stanja i ishrane prikupljeni su tokom trudnoće, a ponašanje djece procijenjeno je nakon rođenja. Ipak, ta prednost ne pretvara istraživanje u eksperiment koji dokazuje uzročnost. Uzimanje dodataka možda nije bilo slučajno; moglo je biti povezano sa zdravstvenom osviještenošću, materijalnim mogućnostima ili drugim navikama koje nisu u potpunosti izmjerene. Osim toga, učesnice ne predstavljaju nužno sve trudnice, posebno zato što su 73,2% uzorka činile bijele žene koje nisu latinoameričkog porijekla.
Procjene unosa hranom zasnivale su se na sjećanju učesnica o ishrani tokom određenih dana. To je praktičan način prikupljanja podataka, ali ne mora predstavljati sve što su jele tokom trudnoće. Ni procjena ponašanja sa šest mjeseci nije dovoljna da bi se utvrdio razvojni put tokom više godina. Zato brojeve, uključujući relativno mali posredni učinak i njegov interval pouzdanosti, treba tumačiti u kontekstu cijelog istraživanja, a ne pretvarati ih u opću tvrdnju da dodaci štite svako dijete.
Od istraživačkog nalaza do stvarne podrške
Istraživači smatraju da je ishrana područje na koje se donekle može uticati, posebno kada porodice imaju odgovarajuće resurse i savjete. Prema tekstu koji prati istraživanje, klinike Oregon Health & Science University trudnicama pružaju savjetovanje o ishrani koristeći pristup planiranju obroka poznat kao MyPlate for Pregnancy. Program Nourish uključuje saradnju s ciljem da porodicama koje teško dolaze do hrane osigura svježe namirnice i druge prehrambene proizvode.
Ove inicijative podsjećaju da preporuka da se ljudi zdravo hrane nije dovoljna ako su odgovarajuće namirnice preskupe ili teško dostupne. Osiguravanje hrane i praktično savjetovanje mogu biti dio podrške zdravlju majke i djeteta, uz procjenu psihičkog stanja i redovnu zdravstvenu njegu. Dodaci se često koriste i lako ih je kupiti, ali o njima ipak treba razgovarati u okviru individualnog plana njege, a ne smatrati ih samostalnim rješenjem za stres ili garancijom određenog razvojnog ishoda.
Istraživanje ukazuje na nešto preciznije od tvrdnje da vitamin C štiti mozak fetusa: psihička uznemirenost majke prije poroda bila je povezana s izraženijom negativnom afektivnošću bebe, a uzimanje dodataka pojavilo se kao statistički posrednik te povezanosti. Unos vitamina hranom nije pokazao istu posredničku ulogu. Sljedeće pitanje jeste hoće li se nalaz ponoviti u većim i raznovrsnijim uzorcima, pažljivo osmišljenim eksperimentima i uz duže praćenje djece.
Zaključak
Istraživanje Oregon Health & Science University, objavljeno u časopisu Developmental Psychology 2. novembra 2026, donosi opservacijske podatke o povezanosti psihičkog zdravlja, ishrane i razvoja djeteta. Praćene su 302 žene i njihova djeca, a psihička uznemirenost tokom trudnoće bila je povezana s izraženijom negativnom afektivnošću beba sa šest mjeseci: β = 0,21, p = 0,001. Uzimanje dodataka vitamina C statistički je bilo povezano s dijelom te veze, uz posredni učinak β = 0,02 i interval pouzdanosti od 0,01 do 0,05. Unos vitamina hranom nije imao posredničku ulogu u analizi.
Ovi nalazi ne dokazuju da dodaci sprečavaju psihičke poremećaje niti da ih trebaju uzimati sve trudnice. Rano ponašanje bebe također nije dijagnoza ni presuda o njenoj budućnosti. Istraživanje otvara prostor za duže praćenje i snažnije studije, a ujedno naglašava važnost psihičke i prehrambene podrške trudnicama. Odluku o dodacima treba donijeti u razgovoru sa zdravstvenim stručnjakom.